Odmorište za bicikliste
Prizori biciklista koji grle rasvjetne stupove, prometne znakove, noktima se drže za fasade zgrada, a sve iz razloga da ne moraju silaziti sa svojih bicikala, kako bi u trenu kada semafori kažu „zeleno “ bili spremni odmah startati bez dodatnog gubljenja vremena na besmislice kao što su, recimo, ponovno penjanje na bicikl, i nisu tako rijetki. U gradovima gdje je biciklist ravnopravan sudionik prometa i gdje je mreža biciklističkih traka na zavidnoj razini, zastajkivanja toga tipa nisu poželjna, pogotovo kada je iza vas cijela kolona nervoznih biciklista. Upravo kako bi omogućio biciklistima da ostanu sjediti na svom biciklu prilikom čekanja zelenog svjetla na semaforu, a da pritom ne moraju poskakivati na zadnjem kotaču, švedski dizajner Marcus Abrahamsson dizajnirao je odmorište za bicikliste.
Radi se o čeličnom cilindru sa zaobljenim vrhom s dva prstena. Prvi, postavljen u razini stopala, služi kao odmorište za isto; drugi, postavljen u visini pasa, ručka je za držanje. Metalna mreža umetnuta u donji prsten omogućava odgurivanje stopalom prilikom startanja, dok ručka omogućava održavanje ravnoteže i održavanje stalnog kontakta sa sjedalom.
Iako je Abrahamsson bez sumnje promislio o funkcionalnosti, o estetskom dojmu dalo bi se raspravljati. Njegov cilj bio je „uklopiti element urbane opremu u postojeći urbani landscape“ u čemu je, bez sumnje, uspio. No, možda je u tome ipak bio malo previše doslovan. Da prethodno nismo upoznati s činjenicom da je odmorište predstavljeno u sklopu prošlotjednog dizajnerskog sajma Stockholm 201 , što se nas tiče, taj element urbane opreme mogao je isto tako nastati i u 19. stoljeću.
Ono što je pohvalno jest to što je Abrahamsson uspješno registrirao problem i pokušao ga riješiti, premda rješenje funkcionira samo u određenim uvjetima i to u gradovima u kojima je biciklistički promet na visokom stupnju uređenosti, ali u kojem, ipak, ne postoji previše biciklista. Da li je nešto takvo uopće izvedivo u većim gradovima sa izrazito gustim prometom gdje odjednom starta na desetke biciklista? Postoje li, možda, neki drugi načini da se pribjegne rješavanju ovakvih problema? Koji su drugi načini da se unaprijedi biciklistička infrastruktura? Vaši prijedlozi?
