The Afronauts
1964. godine, u jeku svemirske utrke, zambijski srednjoškolski učitelj Edward Makuka Nkoloso osnovao je Nacionalnu akademiju znanosti, svemirskih istraživanja i filozofije – prvi zambijski (neslužbeni) svemirski program. Lansiranjem aluminijske rakete, desetak astronauta i misionara, jedne žene i dvije mačke (prvo na Mjesec, a zatim na Mars) htio je ostvariti svoj san, ali i preduhitriti kako Sovjete tako i SAD. Nedaleko Lusake, glavnog grada Zambije, uspostavio je svemirsku ‘bazu’ gdje su se volonteri kroz niz pomalo bizarnih vježbi pripremali za nemoguću misiju..
Jedna od vježbi, primjerice, sastojala se od kotrljanja u starim uljanim spremnicima kako bi neumorni zanesenjaci iskusili čari bestežinskog stanja. O ozbiljnosti njegovih namjera govori i činjenica da je svoje misionare instruirao da Marsovce, po dolasku na njihov planet, ipak ne prisiljavaju na kršćanstvo. No, njegov san bio je veći od podrške koju je svojedobno dobio od medija i institucija. Nakon što je UNESCO odbio financirati projekt, Nkoloso je od istog morao odustati.
Španjolska fotografkinja Cristina de Middel sanjarske pokušaje neobičnog Zambijca odlučila je dokumentirati. U fantastičnoj fiktivnoj seriji fotografija The Afronauts, objavljenoj u obliku knjige, prikazuje astronaute u dotrajaloj svemirskoj opremi koji grle slonove ili pak sanjivo sjede za zahrđalim kontrolnim pločama, bestežinske mačke, imaginarni space-junk, a sve obavijeno daškom blagog humora.
Serija fotografija The Afronauts nije priča o povijesti neuspjeha; ona, prema riječima autorice, skriva suptilnu kritiku predrasuda prema cijelom jednom kontinentu.
O uspjehu ove pseudo-dokumentarne serije govori i činjenica da je osvojila već nekoliko nagrada, a nominirana je i za Deutsche Boerse Photography Prize 2013.
