Urbanizam iz rodne perspektive
Kome pripada javni prostor grada pitanje je koje je iz perspektive rodnih politika sagledala izložba “Kome pripada javni prostor – svakodnevnica žena u gradu” organizirana u Beču još 1991. godine. Prateći različite skupine žena u njihovim svakodnevnim kretanjima po gradu izložba je otkrila da su im zajednički prioriteti pri odabiru ruta lakoća kretanja i sigurnost, a činjenica da svi ne koristimo grad na isti način, potpomognuta velikim interesom javnosti za izložbu, potaknula je gradske vlasti Beča da pokrenu niz pilot projekata koji edukaciju, zdravstvo te urbanizam i arhitekturu promišljaju iz različitih rodnih perspektiva.
Tako je 1993. godine u 21. okrugu izgrađen stambeni kompleks Frauenwerkstadt koji se gradi za potrebe žena. Načini kretanja, blizina javnog prijevoza te zajedničke zelene javne površine u blizini svih stambenih jedinica čine ovaj projekt prilagođeni potrebama žena koje provode više vremena od muškarca baveći se kućanskim poslovima i brigom o djeci. Nadalje, istraživanja provedena od 1996. do 1997. pokazala su da javne parkove više koriste muškarci nego žene. Zapanjujući je bio podatak da s navršenom 9. godinom života, broj djevojčica u parku drastično pada.
Rodne asimetrije ovog tipa Beč je riješio redizajnom dva parka u 5. okrugu 1999. godine. Novim stazama, većom izolacijom pojedinih prostora te uvođenjem terena za odbojku i badminton ovi parkovi su se od samog početka pokazali manje diskriminatornim prema različitim rodnim skupinama. Te godine je provedeno i istraživanje u 9. okrugu o načinima kretanja u javnom prostoru koje je također ukazalo na različitosti u korištenju javnog prijevoza između muškaraca i žena. Pokazalo se da se žene više kreću, više koriste pješačke koridore i različite oblike javnog prijevoza. Iz toga je proizašao projekt koji je za cilj imao poboljšanje pješačke mobilnosti i pristupu javnom prijevozu u sklopu kojeg su prošireni pločnici, ugrađena dodatna rasvjeta za sigurno kretanje u noćnim satima te napravljene velike stepenice s rampama koje omogućavaju lakše kretanje osobama s kolicima ili u kolicima.
Gore navedeni pilot projekti, kakvih je više od šest provedeno u Beču do danas, dio su većeg projekta koji ima za cilj uvesti rodne politike u upravljanje gradom te omogućiti svima ravnopravni pristup resursima grada.
“Dok vrlo često tehnička i estetska rješenja određuju rezultate, ovi projekti su jedinstveni po tome što polaze od istraživanja kako ljudi koriste prostor i tek onda traže tehnička rješenja”, izjava je Eve Kail, jedne od organizatorica izložbe koja je pokrenula ovaj projekt koji danas postaje stvarnost bečkog urbanizma. Međutim, takvi projekti često riskiraju i da pojačaju već postojeće rodne stereotipe rodnog ponašanja u gradu. Da bi se ogradili od toga, gradske vlasti su početni naziv projekta Rodni mainstreaming promijenili u Ravnopravno dijeljen grad, koncept koji danas mijenja gradsko tkivo i njegovu strukturu otvarajući mogućnost za koegzistenciju različitih skupina u gradu.
