Wright živi vječno
Govorimo li o području umjetnosti ili pop kulture, nije neobično da pojedini umjetnici zarađuju čak i više nakon svoje smrti, kao i da nastavljaju “stvarati” posthumno, kroz razne “suradnje”. Isti je slučaj i sa jednim od prvih “starhitekata”, čiji je život završio puno prije nastanka ovog popularnog izraza. Čini se da, i pedestek godina nakon svoje smrti, Frank Lloyd Wright ne prestaje stvarati. Kako piše The Guardian, posljednje je desteljeće bilo iznimno plodno za pokojnog arhitekta,a njegovi su projekti posthumno realizirani diljem Sjedinjenih Država. Sad je vrlo vjerojatno da će njegov posljednji projekt biti izgrađen u Velikoj Britaniji, u Somersetu.
Originalni nacrt Franka Lloyda Wrighta za kuću pored mora, Santa Barbara, Kalifornija
“The low-slung villa” izvorno je projektirana 1947.g. za stjenovite obronke Santa Barbare u Kaliforniji, pogledom je bila usmjerena prema plavetnilu Pacifika, a danas se planira da se ista projektna ideja realizira u zelenom pojasu Wraxalla, južno od Bristola, a pogled će imati na – ribičko jezero.
Ovaj projekt je plod zamisli lokalnog župnog vijećnika dr.Hugha Pratta, koji je radio kao inženjer u SAD-u i u tom je svojstvu posjetio mnogo Wrightovih kuća. Budući da ga ne bi zadovoljila razglednica s putovanja, poželio je sa sobom u povratku donijeti čitavu građevinu. Projekt je dobio inače iznimno rijedak pristanak Fondacije Franka Lloyda Wrighta, koja posjeduje autorska prava na ime i cjelokupan rad arhitekta, i to nakon posjete lokaciji u Somersetu kada ga je odobrio Stephen Nemtim, službeni arhitekt fondacije. Nemtin (preminuo prije mjesec dana) je radio s Wrightom preko 50 godina i jedan je iz originalne postave tima osnovanog još 1932.g. Na ovom je projektu surađivao s arhitektom Stephenom Brooksom iz Batha, kako bi što bolje prilagodili izvorne nacrte novoj situaciji i suvremenim građevinskim zahtjevima.
Originalni presjek Franka Lloyda Wrighta za kuću pored mora, Santa Barbara, Kalifornija
Izvorni su nacrti tipični za kasnu Wrightovu fazu obiteljskih kuća, sastoje se od izduženih krila u kojima su smještene sobe i koja se dalje prostiru u okoliš, izvirući iz središnje jezgre u kružnim ispresjecanim formama. Mali cilindrični tornjevi izrađeni u grubom kamenu, izbijaju poput obrambenih stražarnica, a knjižnica i radna soba uzemljuju kuću na horizontalnom planu. Elementi koji proklizuju jedan pored drugoga uokviruju trpezariju i plesni podij koji se spušta prema terasi pored bazena, a sve je natkriveno bakrenom nadstrešnicom.
Pratt pretpostavlja da će kuća biti magnet za turiste, stoga se predviđa izgradnja parkinga u Bristolu sa kojeg bi se arhi-turisti prebacivali iz osobnih vozila u mini-buseve i kretali u organizirani obilazak ove kuće. Sama izgradnja kuće bila je moguća jer se iskoristila zakonska klauzula koja dopušta izgradnju “zaista iznimnih ili inovativnih” građevina u zelenom pojasu, što je izazvalo oštre reakcije javnosti. Primjerice, jedan od prigovora bio je da nema ničeg suvremenog, inovativnog niti ekološki osvještenog u projektu iz 40-ih, koji će biti samo “muzejski primjerak” u prostoru.
Kako piše The Guardian, bitnije je pitanje: bi li sam Wright podržao ovakav prijedlog? Dosadašnje posthumne realizacije su smještene upravo na mjesta gdje su bile i predviđene, uz manje tehničke intervencije. Fondacija je čak tužila jednog obožavatelja koji je, nakon ustupanja prava, izveo građevinu koja nije bila u potpunosti usklađena s projektom (na otoku srcolikog oblika u državi New York). Naslućuje se da sam arhitekt, otac “organske arhitekture” ne bi u potpunosti bio zadovoljan da se uskrnula vila erektira iz obronaka Wraxalla.
“Građevina bi trebala polagano izrastati iz svog okoliša”, otprilike je izrekao Wright u svom manifestu “In the Cause of Architecture” 1908.g. “i biti oblikovana u harmoniji s okruženjem, ako je riječ o prirodi”. I zaista, nacrti za kuću namjenjenu Santa Barbari poštuju to načelo: opisuju građevinu koja kao da izlazi iz brežuljka i spušta se svojom terasom prema moru. Nacrti za Somerset pak sugeriraju da će se dogoditi suburbani moment u obliku udobnog bungalowa smještenog na travnati umjetni brežuljak okružen stablima.
The Guardian zaključuje da, sudeći prema dosadašnjim Wrightovim “uskrnulim” kućama, pouka neće biti u poštivanju projekta u smislu točnosti ili namjere, već u ustupanju Fondaciji Franka Lloyda Wrighta, upošljavanjem jednog njihovog kućnog arhitekta.
Fotografije: Frank Lloyd Wright Foundation / SWNS.com
