
Sam naslov knjige „Horor u arhitekturi“, posebno kad o njoj pišemo pred Halloween, dao bi naslutiti da se radi o lakom štivu koje u arhitekturi i urbanizmu pronalazi skandalozne, zastrašujuće i uklete primjere. Ali to nije bio cilj autora. Joshua Comaroff i Ong Ker-Shing prikupljenom materijalu ne traže estetsku vrijednost već mu kritički pristupaju pokušavajući objasniti značenje neuobičajene arhitekture.
Nakon uvodnog eseja koji donosi povijesne promjene kroz koje je pojam horora prošao kao estetska vrijednost, autori donose niz pojedinačnih analiza koje pojedinu arhitekturu dovode u vezu s motivima horora iz fantastične književnosti, filma, umjetnosti te nadasve popularne kulture. Kroz te usporedbe arhitektura postaje klon, dvojnik, hibrid, psihotik ili zombi. Kroz ove poredbe autori klasificiraju arhitekturu koja odstupa od normi te nude alternativnu povijest arhitekture.
“Zgrade u ovoj knjizi izabrane su jer smatramo da je njihova začudnost i odstupanje od naturaliziranih konvencija izražajna i neodoljiva. Ne samo da pružaju svjedočanstvo o okolnostima njihova nastanka, već u sebi nose određenu toleranciju prema različitim oblicima postojanja u svijetu.
Tako „zastrašujuće“ zgrade otvaraju mogućnosti promišljanja arhitekture van zadanih normi te pronalaženja uzbudljivih i neuobičajenih rješenja. Čudno, iskrivljeno, različito i neodređeno tako postaju nova mjerila u arhitekturi. U tom smislu ovoj knjizi ne treba pristupiti samo kao alternativnoj povijesti arhitekture klasičnih kanona. Može joj se pristupiti i kao manifestu koji zagovara novi pristup arhitekturi i urbanizmu, pristup koji subverziju konvencija stavlja u prvi plan.