
Zid u Ulici kneza Branimira pokraj Glavnog kolodvora poznat po impresivnim grafitima, uskoro će se rušiti. Zid dužine preko 200 metara i visine 3 metra koji je postavljen između pomoćnih zgrada željeznice i jedne od najprometnijih zagrebačkih ulica nije u dobrom stanju i ugrožava sigurnost prolaznika.
Iz HŽ-ove infrastrukture navodi se da se zid ruši zbog dotrajalosti i da će se izgraditi novi za samo 20-ak dana. Svi grafiti sa zida tako će se uništiti, a neki su nacrtani još 1999. godine. Zid će se srušiti zbog dotrajalosti jer se zbog oštećenja nagnuo prema Branimirovoj ulici pa ugrožava automobile i pješake. O 1987. zid godine pridržavaju metalni klinovi kako se ne bi srušio na Branimirovu, a dio je je toliko propao da su betonske ploče zamijenjene limenima. Zid se neće rušiti cijelom dužinom, nego njegov dio od 153 metra, a gradnja takvog istog će iznositi oko 2,5 milijuna kuna.
Branimirova 2010.
Navodno će HŽ nakon izgradnje novog zida opet dopustiti njegovo oslikavanje kao što je to napravljeno 1987. godine povodom Univerzijade, 1999. godine u sklopu akcije suzbijanja zloporabe droga te 2010. na inicijativu Muzeja ulične umjetnosti kada je nakon natječaja 64 grafitera oslikavalo zid (o čemu smo pisali ovdje). Radovi rušenja i ponovne izgradnje trebali bi se odvijati u ljetnim mjesecima kada je manja prometna gužva u Zagrebu, jer će dio Branimirove morati biti sužen za promet.
Branimirova 2010.
Za komentar o najavljenom rušenju zida u Branimirovoj pitali smo Lonca, uličnog umjetnika, koji nam je rekao:
„Prije nekoliko dana par ljudi mi je poslalo link na jedan članak vezan za rušenje zida u Branimirovoj ulici. Vijest o stanju zida te njegovom rušenju me nije toliko iznenadila koliko komentari ispod članka. Zid sam po sebi nije poseban te se tokom zadnjeg oslikavanja moglo vidjeti koliko je uništen, ukošen i pun rupa zbog kojih ga nije toliko lako oslikavati. Ono što ga čini posebnim jesu slojevi kreativnih generacija, a njegovim će se rušenjem uništiti veći dio povijesti urbane kulture. Sve što je stvoreno na ulici ima određen rok trajanja zbog čega se energija ne bi trebala trošiti na rasprave o tome je li na tome zidu umjetnost ili nije, te treba li ili ne rušiti taj zid. Ono što mene zanima je hoće li se nakon izgradnje novog zida nastaviti tradicija koja traje već par desetljeća ili će novi zid “krasiti” reklame.“
Lonac, Branimirova
Foto: Muzej ulične umjetnosti, arhiva