Slaven Tolj pobjednik javnog natječaja Virtualnog muzeja Dotrščina
Na javnom natječaju Virtualnog muzeja Dotrščina za privremenu memorijalnu umjetničku intervenciju na prostoru spomen-parka Dotrščina u Zagrebu stručni žiri odabrao je rad “Ledena kiša” Slavena Tolja.
Na ovogodišnji javni natječaj Virtualnog muzeja Dotrščina za privremenu memorijalnu intervenciju na prostoru spomen-parka Dotrščina pristigla su 24 prijedloga. Žiri u sastavu Nataša Bodrožić, kulturna radnica, Slobodne veze – Udruga za suvremene umjetničke prakse; Silva Kalčić, kustosica i likovna kritičarka, urednica likovnosti u časopisu Zarez; Davor Sanvincenti, multimedijalni umjetnik, pobjednik prvog javnog natječaja za privremenu umjetničku intervenciju Virtualnog muzeja Dotrščina, odlučio se za prijedlog naslovljen Ledena kiša autora Slavena Tolja.
Rad bi trebao biti predstavljen javnosti na prostoru spomen-parka Dotrščina u lipnju 2014.
Obrazloženje žirija:
“Prijedlog Slavena Tolja “Ledena kiša” za privremenu umjetničku intervenciju u spomen-parku Dotrščina spaja dva lokaliteta i dva narativa; pričajući o jednom događaju, elementarnoj nepogodi u Gorskom kotaru prošle zime (početkom veljače 2014.), suptilno aludira na drugi, u drugom povijesnom vremenu – stradanje ljudi na masovnom stratištu, na tadašnjem rubu Zagreba. Bukovu šumu Gorskog kotara, kako kaže sam autor, ledene su škare najviše zahvaćale pri njihovim vrhovima pa bukovi šumarci djeluju kao da je neka nepoznata sila nemilice udarala lomeći vrhove drveća. U nevremenu je oštećeno osamdeset posto šumskih površina Gorskog kotara. Riječ o enormnim štetama od kojih će se još dugo vremena oporavljati i priroda i ljudi.
U prostor spomen-parka Dotrščina, na jednoj od zelenih površina, Tolj planira instalirati dvadesetak stabala bukve oštećenih prilikom olujne ledene kiše koja će dopremiti iz Gorskog kotara i na taj način podignuti/zasaditi „mrtvu šumu“ u zagrebačkom parku.
Slaven Tolj na taj način predlaže alternativni oblik javne plastike, translocirani objet trouvé. Njegov prijedlog odgovara definiciji izložbe kao Virtualnog muzeja Dotrščina. Konceptualizacijom teme spomenika povezuje prirodnu i nematerijalnu baštinu, također dvije vrste prirode, samonikle šume Gorskog kotara i engleskog tipa Dotrščini obližnjeg parka Maksimir. Tako stvara poveznicu dviju različitih trauma, dijakronijskim i sinhronijskim pristupom, spajajući dvije lokacije u Hrvatskoj. Rad je suptilna kritika društvenog nečinjenja (sanacije prirodne šume kao i zaborava teme Memorijalnog parka u tranzicijskim i posttranzicijskim vremenima, novog ispisivanja povijesnih istina) i „utišani“ oblik umjetničkog aktivizma. Temom izranjanog tijela (stabla) u oskvrnutoj zajednici (šuma) uspostavlja se jasna poveznica s masovnim egzekucijama na Dotrščini.
Ledena šuma kao prijedlog u svom narativu dodatno je aktualiziran koincidencijom termina natječaja s još jednom prirodnom katastrofom, poplavama u istočnom dijelu kontinentalne Hrvatske, ali i šire regije, koje nanovo otvaraju pitanje u kojoj su mjeri prirodne katastrofe rezultat činjenja ljudi, ili pak nedjelovanja.”
Spomen-park Dotrščina najveći je zagrebački gradski park i mjesto najmasovnijeg zločina u povijesti Zagreba. Tijekom fašističke okupacije od 1941. do 1945. godine, na lokaciji današnjeg spomen-parka ubijeno je tisuće građana, ponajviše iz Zagreba i okolice, ali i drugih. Postoje indicije da je smaknuća na prostoru parka bilo i u poraću. Na uređenju spomen-parka Dotrščina sudjelovali su neki od najuglednijih hrvatskih krajobraznih arhitekata i umjetnika. Na prostoru parka postoji niz spomenika, radovi Vojina Bakića, Branka Ružića, Stevana Luketića i Koste Angelija Radovanija.
Od 2012. godine na prostoru parka izvode se privremene memorijalne umjetničke intervencije, u sklopu aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina. Muzej djeluje kroz privremene umjetničke intervencije na prostoru parka, privremene postave u javnom prostoru grada i druge aktivnosti. Virtualni muzej Dotrščina autorski je projekt Saše Šimprage koji se provodi u okviru Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.
