BIG na Expo odveo i Malu sirenu
Svjetska izložba Expo i prateća joj arhitektonska infrastruktura, jedna je od najaktualnijih tema svjetskih portala slične nam tematike, a o nekolicini najzanimljivijih paviljona, nesretnom rješenju hrvatskog nastupa te o britanskoj kritici Expoa pisali smo i mi
Proteklog je vikenda Expo u Šangaju započeo. Nakon vatrometa i spektakularnog slavlja, paviljoni su otvoreni, a, kako doznajemo, tisuće Kineza hrli u paviljone mahnito skupljajući što više pečata koje dobivaju pri ulasku u kolosalna zdanja pojedine države. Hrvatski paviljon, saznajemo, nema ni pečat, pa zaposlenici paviljona na „tečnom kineskom” objašnjavaju posjetiteljima kako pečat iz tog paviljona ne mogu dobiti.
No na stranu početna (ne)uspješnost prezentiranja Hrvatske na najvažnijem svjetskom turističko-kulturnom sajmu i komentari brojnih kritičara o potrebitosti i pretencioznosti ovakve izložbe, važno je istaknuti kako je Expo ipak, u jednom svom segmentu, trenutačni presjek dostignuća arhitektonske uspješnosti kraja prve dekade 21. stoljeća.
Kako smo već u više navrata pisali, na popis najzanimljivijih arhitektonskih kreativaca u nekoliko posljednjih godina svakako pripada danski studio BIG na čelu s mladim Bjarkeom Inglesom, čije će predavanje u lipnju u Splitu moći poslušati svi posjetitelji Split Talks-a.
S pravom razvikani kopenhaški studio, zajedno Arupom te 2+1, potpisuje autorstvo danskog paviljona u Šangaju, a priliku za ostvarivanje koncepta arhitekturom oblikovane prezentacije svoje države dobili su pobijedivši, između ostalih, druga dva istaknuta danska studija – Cebra (čiji intervju možete pročitati ovdje) te 3xn, o čijem smo projektu za Middelfart banku nedavno pisali ovdje. Danski paviljon u Šangaju nije samo vizualno atraktivna forma, već u svom konceptu i realizaciji utemeljuje danski duh, prožet neslužbenim motom promoviranja ekologije i održivosti te države. Osnovna forma objekta je velika petlja po kojoj se posjetitelji mogu voziti na jednom od 1.500 bicikala ponuđenih na ulazu, elaborirajući tako sliku realnog urbanog života Danske, dostupnosti i sveprisutnosti ekološki osviještenog prijevoznog sredstva, o čijoj smo jednoj varijanti pisali ovdje. U sredini rotonde nalazi se veliki bazen. Posebitost bazena je da je napunjen svježom vodom iz jedne od najčišćih svjetskih luka, naravno, one u Kopenhagenu. Za potrebe Expoa je čak i Mala sirena, najpoznatija veduta i zaštitni znak glavnog danskog grada, privremeno premještena u paviljon jer je, po riječima Bjarkea Ingelsa, bilo lakše trenutačno preseliti skulpturu djevojke-ribe u Kinu, nego 1.3 milijarde Kineza dovesti u Kopenhagen kako bi je vidjeli.
Uzimajući u obzir neosporivu originalnost oblikovno, tematski i programski vjerojatno najzanimljivijeg paviljona, trud i apostrofiranje važnosti Expoa pri realizaciji ideje premještanja prepoznatljivog gradskog simbola na drugu stranu svijeta te činjenicu da je Danska površinom i brojem stanovnika približno jednaka Hrvatskoj, teško se tješiti argumentom da je danski BDP dvostruko veći od Hrvatskog. Vjerojatno će svaki posjetitelj Expoa lokaciju šangajske manifestacije napustiti sa zasigurno više nego dvostruko snažnijim dojmovima iz BIG-ovog paviljona i impresijama o Danskoj, nego iz zastavicama urešenog hrvatskog paviljona.
Govori li danski trud dovoljno o tretmanu Expoa pa onda i o “slučaju” hrvatskog paviljona u Šangaju, neispravljivoj pogrešci nedovoljnog respektiranja manifestacije, praćenom nedovoljnim aktualiziranjem teme u hrvatskim medijima ili su zastavice, ulje, sir i paška čipka jedino što možemo (i trebamo) ponuditi?
Fotografije: Iwan Baan
Više o danskom paviljonu pogledajte ovdje
