Majstorica svjetla i sjene

Erika Šmider rođena je 1942. godine u Zagrebu. Godine 1956. upisuje zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti – Odjel za likovnu i tehničku obradu fotografije, koju završava 1961. godine.

Kao jedna od prvih školovanih fotografkinja u nas, svoj nauk zahvaljuje nizu poznatih i renomiranih stručnjaka/predavača na ovoj školi: Lauri Mizner, Milanu Fiziju, Vladimiru Susiću, Aleksandru Kukecu…

U pokretu, 1956.

Već iduće, 1962. godine, zapošljava se u “Arhitektonskom studiju” Zagreb na mjestu samostalnog likovnog fotografa. Radeći osamnaest godina s poznatim arhitektima – Žarkom Vincekom, Andrijom Čičin – Šajnom, Milom Polettijem, Miroslavom Begovićem, Ivanom Geršićem i drugima, specijalizirala se za motive moderne arhitekture, pa joj iz tog područja biva objavljen veliki broj fotografija.

Brinući o ovladavanju novim tehničkim vještinama u fotografiji te vođena mišlju da je umjetnost nadogradnja dobrog poznavanja zanata, 1976. godine usavršava se u Agfa-Gevaert kolor laboratoriju u Münchenu.

Znatiželja, 1959.

Započinje izlagati još prije završetka školovanja, 1960. godine, pokazujući od samih početaka da je njeno određenje osim primijenjene, i umjetnička fotografija.

Do danas je održala više od četrdeset samostalnih izložbi, te sudjelovala na brojnim skupnim respektabilnim tematskim, žiriranim izložbama i foto – manifestacijama u zemlji i inozemstvu (na svim izložbama FotoKluba “Zagreb” i na onima svoga strukovnoga udruženja, kao i na Zagrebačkim salonima, na međunarodnim smotrama fotografije, te redovno na “Mundialu”– međunarodnom Salonu fotografije u Rovinju).

Noćni tramvaj, 1960.

Autoričini radovi objavljivani su u sklopu arhitektonskih projekata Studija u kojem je radila, Almanahu “Zagrebačka fotografija” 1978., u udžbenicima i čitankama za četverogodišnju razrednu nastavu, 1991.- 1993., kao i na naslovnicama knjiga hrvatskih i inozemnih autora poezije i proze – Vlade Gotovca, Marise Madieri, Rosemary Menzies, Olge Carević, monografiji Mire Ovčačik-Kovačević, monografiji “U susret vremenu” Fotokluba Zagreb, 2013., te mnogim kalendarima i katalozima.

Vodoskok, 1960.

Erikina fotoarhiva predstavlja bogatstvo. Njezin izniman opus odaje širinu interesa, a raspon ide od fotoeksperimenata do suvremene digitalne fotografije. Rani foteksperimenti – kolažiranje negativa, multiplikacije, fotografike… predstavljaju je kao laboratorijski vrsnog tehničkog majstora inovativnih kreacija i neizmjernog estetu, koji u dobivanju efekata svaki put pomiče granice, prekoračujući gotovo uvijek tehničke mogućnosti fotoaparata.

Prepoznatljiv rukopis ove umjetnice usmjeren je na teme vezane uz svjetlo (noćna svjetla grada, svjetlo svijeće), uz detalje prirode i s tim u vezi uz strukture, te povremeno uz ljudski lik. Autoricu karakterizira studioznost u radu, jer ona pomno i dugo stvara svoje fotografske cikluse.

Bicikl, 1968.

Za svoje radove dobila je brojne nagrade i priznanja. Nagradu Tošo Dabac, najprestižniju fotografsku nagradu u Republici Hrvatskoj, kao stanovitu krunu svog djelovanja, te poticaj na daljnje stvaralaštvo, primila je 2013. godine.

Brisolej, 1968.

Umjetnica je članica ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju od 1970. godine, LIKUM-a od 1971. godine, Foto-kluba “Zagreb” od 1960. godine i HZSU-a od 1980.godine. Godinama aktivno sudjeluje u radu svog strukovnog udruženja i u nekoliko je mandata bila u umjetničkom savjetu Sekcije za fotografiju ULUPUH-a, ali i u velikom Umjetničkom savjetu ULUPUH-a. Živi i djeluje u Zagrebu, u statusu samostalnog umjetnika.

Travno, 1973.

Njezin opus, unatoč brojnosti materijala i interesa, ipak još nije završen, jer ona i danas aktivno stvara, angažira se, djeluje i istražuje u svome mediju, potvrđujući se stalno kao kreativna autorica s istančanim osjećajem za sve izazove svoga medija. Zato je njezin doprinos struci – ali i šire, hrvatskoj fotografiji i hrvatskoj kulturi, neosporan, i bit će, uz ovu nagradu, dodatno potvrđen, ali i cjelovito prezentiran monografijom koja se priprema uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.

(priredila Martina Vidas-Butorac, povjesničarka umjetnosti)