Homage autoru Zagrepčanke
Danas, kada nam prijatelji i poznanici iz novogradnji starih nepuno desetljeće sele u naselja poput Zapruđa ili Sopota, posve drugačije gledamo na stambena naselja građena u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, jer je naša perspektiva znatno „ispravljena” iskustvom devedesetih godina, tranzicijskog i privatizacijskoga kaosa koji je uništio mnoge četvrti poput Vrbika ili Trešnjevke. Upravo su zato potrebna istraživanja i valoriziranja djela poput bogatog opusa Slavka Jelineka, arhitekta koji je svojim projektima dao golemi doprinos izgradnji i izgledu poslijeratnog Zagreba, kako stambenim četvrtima, tako i posebnim urbanim orijentirima poput jedne od najpoznatijih gradskih kuća, „Zagrepčanke”.
Njegov će opus biti predstavljen monografijom i izložbom radova, čije će predstavljanje i otvorenje biti u utorak 17. studenog u 18 sati u DAZ-u u Zagrebu.
Riječ je o posebnom izdanju Udruženja hrvatskih arhitekata Monografija Slavka Jelineka, koju je uredila Renata Margaretić Urlić, ujedno i autorica koncepcije izložbe.
Proučavajući Jelinekov opus, pratimo zapravo kontinuitet prijeratne moderne i slijedimo napore njegova naraštaja u rješavanju stambenoga pitanja usred nepovoljne gospodarske situacije. Jelinek i njegove kolege redovito su se morali natjecati kako bi u što manje površine „ugurali” sve funkcije potrebne za život. Kroz kronologiju Jelinekovih projekata otkrivaju se radikalne promjene gospodarskog konteksta stanogradnje, u istom političkom sustavu samoupravnoga socijalizma. Od humanističkog pristupa s početka pedesetih godina i planiranja zajedničkih sadržaja poput odlagališta za dječja kolica i bicikle, sobica za kućne savjete ili dječje vrtiće u prizemlju, do posljednjih važnijih stambenih projekata početkom sedamdesetih, Jelinek sa svojim kolegama postupno prelazi put od socijalno osjetljivih do tržišno isplativih projekata.
Zavidan broj realizacija (29 nebodera, 26 zgrada i dva veća stambena niza u Karlovcu i u Staglišću, zatim dvije škole, dvije sportske dvorane, više od desetak interijera), odnosno hiperprodukcija po kojoj je u razdoblju šezdesetih i sedamdesetih AGI-46, projektni biro u kojem je Jelinek radio od 1960. pa do umirovljenja, bio poznat, bila je moguća jedino zahvaljujući Jelinekovoj nepresušnoj projektantskoj i organizatorskoj energiji, s kojom je uspješno pratio utrku sa standardizacijom gradnje i industrijalizacijom stambene proizvodnje.
Projektirajući svoje stambene zgrade i tornjeve od zadanih obodnih blokova centra grada do slobodnih planova novozagrebačkih naselja, Jelinek sa svojim timom rješava kroničan problem novoga društva, izvodeći na stotine tisuća stanova.
Upravo su njegovi neboderi u Trnskom, Zapruđu i Sopotu do danas ostali identifikacijska oznaka naselja.
