Kampiranje pod betonskim krovom
Kreuzkölln relativno je novi naziv za sjeverni dio berlinske četvrti Neukölln, onaj dio koji graniči s Kreuzbergom. Zadnjih godina četvrt u kojoj su prevladavali imigranti naselio je veći broj mladih umjetnika i studenata pa je tako Kreuzkölln postao jedno od trendi mjesta u Berlinu. Popularna estetika zapuštenog i propadanja prisutna je na ulicama te četvrti, ali pravi razlog njene popularnosti zapravo su još uvijek relativno niske cijene najma.
Sa sve većom popularnošću Kreuzkölln privlači i kapital pa mnogi promjene u četvrti vide kao dio procesa gentrifikacije. I same dio umjetničke populacije koja je četvrt učinila popularnom, Silke Lorenzen i Sarah Vollmer otvorile su hotel koji, prema njihovim riječima, spaja prošlost i sadašnjost mjesta te bi trebao izbjeći tipične optužbe za gentrifikaciju koje turistička industrija često dobiva. Hüttenpalast, u doslovnom prijevodu Koliba-palača, je koncept hotel otvoren ovoga ljeta u prostoru napuštene tvornice usisavača. Specifičnost tog hotela je to što je smještaj u njemu pretežno organiziran u starim kamp kućicama i kolibama smještenim u 200 kvadratnih metara nekadašnje glavne tvorničke hale.
Oprema hotela, tj. kamp kućice i kolibe nabavljene su preko interneta ili na raznim sajmovima starih stvari. Prevladavaju kamp kućice proizvedene u Istočnoj Njemačkoj pao i one pridonose kompleksnoj povijesti tog hotela. Jedna od koliba u tom kampu na zatvorenom izgrađena je od ostataka recepcije tvornice u kojoj je hotel sada smješten. Tako su Lorenzen i Vollmer uspostavile vezu prošlosti i sadašnjosti samog prostora.
Uz primamljivi retro dizajn koji evocira njemačke građanske stilove od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, cijeli koncept veže se na omiljenu razbibrigu Nijemaca – Schrebergartenglück. Riječ je o provođenju slobodnog vremena u malim vrtnim parcelama u sklopu velikih parkova. Isti ugođaj, možda s trunkom ironije, svojim gostima omogućava i hotel Hüttenpalast. Među kamp kućicama i kolibama u velikoj tvorničkoj hali nalazi se i tipičan vrtni namještaj, klupice i stolići, na kojima se gosti mogu opustiti, pa čak i u kućnim papučama tijekom cijele godine. Vlasnicama je plan izgraditi i saunu na otvorenom, tj. pod betonskim nebom tog neobičnog kampa.
Da bi hotel zaživio ne samo kao okupljalište stranaca koji su u posjetu gradu, Lorenzen i Vollmer angažirale su mnoge lokalne umjetnike u njegovu nastanku. Tako je Hüttenpalast zapravo poslužio kao platforma za okupljanje mladih kreativaca, stanovnika Kreuzköllna, a po otvaranju je postao i njihovo omiljeno okupljalište. I to ne samo u baru hotela, nego su neki od lokalnih stanovnika, s obzirom na relativno prihvatljive cijene od 30€ po krevetu za noć, izrazili želju da provedu par dana kampirajući u svom susjedstvu.
Ipak, posjetitelji su pretežno noviji stanovnici Kreuzköllna. Onim starijim, siromašnim ruskim i turskim imigrantima koji su donedavno bili tipični stanovnici četvrti, Hüttenpalast izgleda kao glasnik novog kapitala zbog kojega je većina njih prisiljena odseliti se u slamove koji se stvaraju na periferiji Berlina. Tako je ovaj zanimljivi projekt istovremeno primjer investicije koja uzima u obzir lokalno stanovništvo i uvjete, ali i dio procesa gentrifikacije Kreuzköllna.
Što neki od starijih stanovnika Neuköllna misle o studentima, umjetnicima i strancima koji su zaposjeli četvrt, pogledajte u ovom provokativnom, ali i samo-kritičnom filmu Mattiasa Merklea.
Offending the Clientele from Retsina Film on Vimeo.
Tonči Kranjčević Batalić
