“Na balun” u Dugopolje

Neno Kezić – Sportski centar Podi u Dugopolju

Svjetlost na novom rubu grada

Inzistiranjem na rješenjima koji suptilno dekontekstualiziraju okruženje poslovne zone koja umire s prvim mrakom,  Kezić svojim sportskim centrom stvara novu urbanu paradigmu koja će zacijelo potaći slijedeću očekivanu urbanizaciju i cijele zone Podi i Dugopolja

Piše: Zlatko GALL

„Arhitektonski objekt nalazi se u određenoj okolini i ne može biti ravnodušan prema njoj. Dakle, pored duha vremena mora u sebi utjeloviti i duh mjesta”, pojašnjavao je početkom dvijetisućitih ljubopitljivom novinaru Neno Kezić svoj koncept splitske kuće Bucal. Kao arhitekt koji se u dosadašnjim radovima trudio svoj originalni pristup uskladiti  sa okruženjem, Neno Kezić se projektom sportskog centra Podi u istoimenoj dugopoljskoj poduzetničkoj zoni našao u posve drugoj poziciji nego li je to bio slučaj kod većine ranijih splitskih projekata. Naime, umjesto u urbanom – ili urbaniziranom – okruženju s tradicijskim baštinskim slojevima i recentnijom urbanom gradnjom, njegov se sportski centar našao u neposrednom okruženju „poduzetničke zone” nastale prije slučajnim zamahom lokalnih developera i post-tranzicijske „inicijative”, nego li pomnim planiranjem. Zamosorsko mjesto Dugopolje, čijom vizurom i danas dominira crkva s dva „međugorska” zvonika kao jedina vertikala, te njegove negdašnje zapuštene ledine, zbog novog autoputa koji je Zagreb povezao sa Splitom  i poduzetničkih ideja lokalne uprave, preko noći su pretvoreni ne samo u poslovnu zonu hipermarketa, golemih skladišta i dućana namještaja već – ne baš svojom voljom – i u svojevrsno „predvorje Splita”. Grada  koji je konačno prvi put u svojoj urbanoj povijesti preskočio kliški prijevoj te „city limits” prebacio „iza brda”.

Kezićev koncept sportskog centra Podi – sukladno želji za komunikacijom sa neposrednim okruženjem – temeljio se stoga na najčešćoj – ili čak jedinoj – prisutnoj formi: kvadru proizvodnih hala, hipermarketa, skladišta, salona namještaja  pa – čak – i nove redakcije/tiskare dnevnika Slobodna Dalmacija koja je, kao prva ali zacijelo ne i jedina, gradska „institucija” izmještena iz samog splitskog središta na njegov vanjski (prigradski) obod.

Preoblikovanje kvadra kao polazišta u projektiranju sportskog centra Podi uvjetovano je doduše neizbježnom prilagodbom tlocrta obliku parcele, no – mnogo više – smišljenim intervencijama koje su donijele „izreze” u koje su smješteni otvoreni prostor glavnog nogometnog igrališta, teniski tereni te navijačka zona. Početni kvadar je također prilagođen visini koju zahtijevaju „zatvoreni” sportski sadržaji poput višenamjenske sportske dvorane, bazena i dvorane za tenis. Spomenute intervencije u tlocrt nisu samo razbile ili razigrale onaj početni Kezićev  kvadar i dokinule potencijalnu opasnost koju bi donio odveć kompaktan volumen već, „organskim” zakrivljenjima kojima se zgrada prilagođava geometriji parcele te pravokutnim „izrezima” sportskih terena, postigle izrazitu dinamičnost, razigranost i otvorenost objekta koji se bez zadrške uklapa i u ono neposredno okruženje poslovne zone i ono šire, dugopoljsko. Konkretnu arhitektonsku ali i simboličnu otvorenost sportskog centra, posebno naglašava „produžetak” stadiona flankiranog elegantnim natkrivenim tribinama i displayem, vanjskim igralištem kao logičnom, mada ne i očekivanom, ekstenzijom.

Rukopis je  tipičan „kezićevski” i u izvedbi i u konceptu. Tako je, recimo, sportski centar Podi na razini vizualne simbolike logičan spoj artificijelnog – odnosno hladne geometrijske racionalnosti/funkcionalnosti sportskih borilišta –  i, doduše konceptualnog a ne konkretnog, „organskog” živog tkiva lokalne zajednice.

Ako je urbani kontekst u mnogim dosadašnjim Kezićevim radovima bio zatečeno stanje u okruženju, u slučaju Dugopolja i njegove poslovne zone, stvar je posve drugačija.

Jer, Kezić se ovoga *** i prilagođava okruženju ali ga također i kani – gledano na duge staze – artikulirati i promijeniti. Tako, recimo, dodatno razigrava sportski centar dodavanjem visokih elemenata kao što su nadstrešnica tribine stadiona, hotel i display navijačke zone koje uspješno poništavaju svaki mogući dojam uobičajene korpulentnosti i robusnosti sportskih dvorana. Svi oni su dakako funkcionalni dodaci ali su i snažni novi prostorni reperi koji, pored ostaloga, postaju prepoznatljivi simboli „novog Dugopolja” i njegove aktualne urbanizacije. Svi spomenuti elementi izvedeni su kao tipičan dio urbanog inventara i mirne bi se duše mogli naći na repertoaru riješenja za kakav suvremeni terminal zračne luke, podzemne željeznice, gradske sportske dvorane, koncertne hale… a urbanost ukupnog rukopisa potcrtava i odabrana signalizacija sa svojim „hladnim” stilizacijama.  U istoj funkciji osiguravanja daška urbanosti ali i uklapanja u postojeće okruženje sadašnje i buduće izgradnje u suvremenoj poslovnoj zoni  su i pseudo-industrijske metalne „obloge” s golemim brojevima koji upućuju u zone gledališta ili pak sa simbolima uslužnih sadržaja poput prekriženog noža i vilice restorana.

Unutarnji i vanjski prostori centra i samog stadiona zamišljeni su kao vizualno i komunikacijski povezani prostori koji funkcioniraju kao socijalni integratori gledatelja/žitelja što je, u širem kontekstu, i odlika cijelog projekta sportskog centra i njegove otvorenosti prema okruženju poslovne zone i obližnjeg mjesta. Inzistiranjem na takvim rješenjima koji zapravo suptilno dekontekstualiziraju postojeće okruženje hladne poslovne zone koja umire s prvim mrakom,  Kezić stvara novu urbanu paradigmu koja će zacijelo potaći slijedeću očekivanu urbanizaciju i cijele zone Podi i Dugopolja. Jer, posve je sigurno da je novi sportski centar već sada dao pečat cijeloj lokaciji.  Prostor namijenjen sportu i masovnoj publici ali i koncertima kojima nudi savršenu logistiku, po želji njegovih tvoraca veoma brzo može stoga  postati središnja točka oko koje će se formirati novi urbani identitet Dugopolja i njegov društveni život.

PROJEKT:

Nogometni stadion u sklopu sportskog centra u Dugopolju (1.faza)

Arhitekti: Arhipolis, Split

Autori:

Neno Kezić, Nora Roje

Projektni tim :

Neno Kezić, Nora Roje, Josip Katalinić, Matea Marinović, Srđan Lukšić, Maja Zelić, Jelena Merčep Hajdić, Ivana Dragoje, Maja Novaković, Ivan Jurić, Antonija Dominović

Lokacija: Poduzetnička zona Podi, Dugopolje

Suradnici:

Konstrukcija: Zorana zaratin Vušković

Strojarske inst.: Tub, Split

Elektro-inst.: Elektro-klima projekt, Split
Program: Nogometni stadion za 5100 gledatelja s pratećim sadržajima, sukladan pravilniku UEFA-e

Naručitelj:

Općina Dugopolje

Godina projektiranja:

2005-2007

Godina realizacije:

2007-2009

Ukupna tlocrtna površina:

12.000 m2

Površina obuhvata:

27.500 m2

Fotografija: Arhiv Arhipolis