Od plutajuće škole za siromašne do ekstravagantne Zahe Hadid

Od Staljina, preko Mitterranda do Sadama Huseina politički vođe koriste arhitekturu kako bi zaveli, impresionirali i zastrašili. I napad na twinse bio je ikonički napad na arhitekturu“ tvrdi Deyan Sudjic, direktor londonskog Muzeja dizajna, čije oštro pero ne štedi nikoga, ni Zahu Hadid, niti Normana Fostera.
Time je interesantnije vidjeti što muzej kojem je Sudjic na čelu smatra „the best off“.
Tradicionalno, u veljači, Muzej dizajna objavljuje najbolje što se prema mišljenju njihova mnogočlanog žirija dogodilo u proteklih godinu dana u raznim kategorijama; arhitektura, dizajn, web…
Evo što ističemo od arhitekture – Anne Lacaton i Jean Philippe Vassal  autori su novog Centra za suvremenu umjetnost; centar je smješten u nekadašnje skladište za brodove u francuskom mjestu Dunkerque, koje je inače poznato po gradnji brodova za francusku mornaricu tridesetih godina.

Zaha Hadid kraj je prošle godine provela braneći se od optužbi da njezin stadion u Kataru nalikuje vagini; „Neugodni su i smiješni ovi komentari. Što žele poručiti? Da sve što ima rupu, nalikuje na vaginu“. S partnerom Patrikom Schumacherom, autorica je centra Heydar Aliyev u Bakuu, u Azerbejdžanu, koji je na listi Design Museuma. Centar nosi ime bivšeg predsjednika Azerbejdžana, koji je na čelu ove države bio između 1993. do 2003., godine svoje smrti kada ga nasljeđuje njegov sin. Kulturni se centar proteže na čak 111 tisuća kvadratnih metara, od čega polovica zauzima sama građevina. Iz biroa Hadid poručili su i da je „riječ o prekidu s rigidnom i često monumentalnom sovjetskom arhitekturom koja dominira u Bakuu“, dok je njihova želja pokazati optimizam naroda koji „gleda u budućnost“. No, treba reći da se iz ove organske građevine ne vidi da je uvažila kontekst Bakua.

Na posve je suprotnom polu od ove građevine naš ovogodišnji favorit, Plutajuća škola Makoko u Nigeriji; kao autori su potpisani „NLÉ i Makoko Community Building Team“. Sagrađena je usred Lagosa, na lagunama, u dijelu u kojem su pretežito slamovi. Makoko je u stvari zajednica ribarskih obitelji koje žive odvojeno od ostatka društva, prema popisu bilo ih je 85 tisuća, no vrlo ih je vjerojatno mnogo više. Dio njihovih slamova je srušila vlada Nigerije prošle godine.

Od ostalih projekata valja izdvojiti onaj Fride Escobedo koja je nekadašnji atelje znamenitog meksičkog umjetnika Davida Alfara Siqueirosa u Curnevaci u Meksiku, pretvorila u novi muzej i kulturni centar, koji uključuje i umjetnikove velike murale. David Alfaro Siqueiros, radio je zajedno s Diegom Riverom, bio je slikar velikih zidnih kompozicija u državnim institucijama, i jedan od vođa takozvanog meksičkog muralizma.

U gradu Meksiku, pak, pozvali su Davida Chipperfielda, da sagradi Muzej Jumex.

U Sao Paolu, Brasil Arquitetura, stoji iza Praca das Artes centra za izvedbene umjetnosti, smještenog među povijesnim građevinama.