Pseći život u viziji F.L.Wrighta
Kada je 30-ih godina prošlog stoljeća Frank Lloyd Wright počeo promišljati koncept „Usonian homes“, odnosno, naselja za srednji sloj u Americi, vjerojatno nije mislilo da će danas, gotovo jednako kao i obiteljske kuće, slavna postati i jedna pseća kućica. Wrightove „Usonian homes“ bile su domovi za srednji stalež Amerikanaca, jednokatnice L-tlocrta bez garaže i spremišta, ali sa jasnom relacijom interijera i eksterijera. Troškovi kuće većinom nisu prelazili 15,000 dolara, dakle, idilu kvalitetnog stanovanja mogli su si priušiti mnogi.
No, kako povijest (arhitekture) često ne ispisuje one male životne priče, tako je alternativnim putevima na danje svjetlo došla i priča o jednoj psećoj kućici, odnosno prepiska jednog dvanestogodišnjeg dječaka i velikog arhitekta. Iz nje je iznikno Wrightov projekt „Jim Berger doghouse“, u razgovoru poznatiji kao kućica za labradora Eddija.
Naime, kako piše stranica Architects & Artisans, Wright je projektirao kućicu za psa 1956.godine, nakon što mu je dvanaestogodišnji Jim poslao pismo u kojem ga pita bi li bio zainteresiran napraviti nacrte za njegovog ljubimca Eddija. Dječak je u pismu detaljno objasnio koje troškove može pokriti (zaradom od raznošenja novina), što je arhitektu trebala biti smjernica za izbor materijala. Nadalje, u pismu je specificirao: „Molio bih vas da mi dizajnirate kućicu za psa koju će biti jednostavno sagraditi, a da odgovara obliku naše kuće.“
Jimova kuća, nazvana po njegovu ocu Robertu Bergeru, jedna je od prvih Usoniana i nalazi se u San Anselmu u Kaliforniji, a otac inženjer ju je sam gradio po Wrightovim planovima.
Vratimo se na pseću kućicu. Dobivši pismo, Wright dječaku odgovara kako je jako zaposlen, ali svjestan izazova koji takav projekt sadrži i riječima „jednoga dana ću zasigurno dizajnirati kućicu“, napominje dječaku da mu uskoro piše i podsjeti ga na obavezu.
Nakon drugog poslanog pisma, Jim je na svoju adresu dobio cjelovit izvedbeni plan za malu trokutastu kućicu koja je bila inspirirana heksagonalnom geometrijom obiteljske kuće. Wright je u planovima predložio izvedbu od ostataka drveta filipinskog mahagonija korištenih za gradnju glavne kuće, a ulaz je projektirao na neupadljivoj strani kućice. Najuočljiviji je bio nacrt za niski i dugački krov. Obitelj Berger je sa gradnjom počela tek sedam godina kasnije, 1963., napravivši modifikacije u ulazu i uklonivši betonske temelje kako bi mogla biti mobilna. Nažalost, niti Eddie, a niti jedan od kasnijih Bergerovih pasa nije se osjećao ugodno u njoj, pa je struktura razmontirana deset godina kasnije.
Do ove je priče došao Michael Miner, redatelj dokumentarca Romanza o Wrightovom opusu u Kaliforniji, angažirajući Jima Bergera da mu pokaže svoje nacrte kućice i koliko oni odgovaraju oroginalu. Kućica je zadržala Wrightov originalni dizajn, uz rješenje nekoliko arhitektovih propusta- naime, kućica je prokišnjavala.
