Restoran s
rokom trajanja
Termin pop-ups dugo vremena bio je poznat kao oblik oglašavanja na netu, najčešće neželjenog. Do 2004 i Internet Explorer uveo je blokadu na pop-ups i danas smo već zaboravili kako je to izgledalo kad su reklame nekontrolirano iskakale u novim prozorima dok radimo za kompjuterom. Međutim kako su virtualni pop-ups padali u zaborav, pojavili su se pop-up dućani, klubovi, galerije i restorani u realnom svijetu. Jeftini i s malim stupnjem rizika, pop-up prostori već neko vrijeme javljaju se u velikim gradovima kao Berlinu, Londonu i New Yorku te skreću pažnju kako na sebe tako i na proizvode koje nude. S rastom najmova poslovnih prostora pop-up pristup prihvaćaju i veliki poduzetnice i korporativni brendovi te je pop-up jedna od uobičajenih marketinških strategija današnjice.
Ovdje smo pisali o kustoskom pop-up projektu a ovdje o restoranu u Londonu. Sada vam donosimo priču o kratkotrajnom restoranu u New Yorku. What Happens When naziv je restorana kojeg je chef John Fraser otvorio početkom godine u njujorškom Soho-u te nedavno zatvorio, par mjeseci prije predviđenog zatvaranja zbog problema s dozvolom za točenje alkohola. Privlačnost novog i promjene koju pop-up krije u sebi ovom prilikom je potencirana konceptom koji predviđa promjenu na mjesečnoj bazi. Fraser u suradnji s Elle Kunnos de Voss iz dizajnerske grupe The Metrics u šest mjeseci rada restorana izveli su četiri i pol tematske promijene s minimalnim budžetom. Movements, kako su sami autori nazvali promijene sastoje se od menija i unutarnjeg uređenja povezanih glazbenim pejsažem.
S kratkotrajnim projektima vrijeme prilagodbe prostora mora biti minimalno. Da bi mogli realizirati svoj plan, The Metrics su osmislili tamni interijer u kojem bilo minimalno intervencija u zatečeno stanje, zamišljen kao prazna crna kutija u kojoj se može eksperimentirati s idejama. Arhitektonski nacrti u mjerilu 1:1 iscrtani su na površinama restorana te tako posjetitelji samim ulaskom postaju dio projekta. S promjenama movements-a mijenja se i raspored u restoranu ali novi nacrti ne brišu stare već se preklapaju te tako svaka faza ostavlja svoj trag. Pravilno raspoređene kuke po zidu omogućuju laku postavu novih dekorativnih elemenata te prilagodbu rasporeda rasvjete.
Zimski movement vezan je uz snijeg i bijele forme, od stolica do dekonstruiranih lustera i arhitekture, stajale su u kontrastu s crnom pozadinom. Gosti restorana bili su zamoljeni da sami postave stolove s priborom koji se nalazi u ladicama pod stolom. Za Valentinovo prostor je dobio romantičnu notu bez zadiranja u klišeje tog blagdana. Na postojeće kuke samo su obješeni trokuti ljubičaste i roza jeftine tkanine.
S proljećem je u prostor restorana donijelo predimenzionirane borove iglice, pokoju pitcu i kućicu za ptice te mahovinu. Tragovi životinja mogu se pratiti po podovima, zidovima i namještaju restorana. Sljedeći movement je impresija Renoir-ove slike Zabava na brodu ostvarena uvođenjem prugaste tende u unutrašnjost prostora. Zadnja tema restorana bila je jazz tema koja se materijalizirala u skoro 3000 metara konopa koji je stvarao ritam i tempo isprepleten između postojećih kuka. Jazz atmosferu, uz geometrijske oblike primarnih boja, upotpunjavao je i koktel kojeg je Fraser osmislio upravo za tu priliku.
Zanimljivost ovog privremenog restorana, osim što je slika suvremenih konzumerističkih praksi, je i što otvara nove estetske mogućnosti osmišljavanja prostora. Maksimalan učinak uz minimalna ulaganja nešto su što kratkoročnost korištenja pop-up prostora nameće kao normu. Dizajn je vremenski limitiran kako u svom nastanku, jer ga treba brzo realizirati, tako i u svom trajanju. jer se zna da brzo ističe. Svaki movement ovog restorana dizajnerski govori o ne-trajnosti, naglašava promjenu i zapravo dobro izgleda.
Tonči Kranjčević Batalić
