Umro je Boris Magaš
Arhitekt Boris Magaš, autor velikih i važnih projekata, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, dugogodišnji profesor Teorije arhitekture na zagrebačkome Arhitektonskom fakultetu te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nakon teške bolesti umro je jučer, 24. listopada, u Zagrebu u 84. godini.
Magaš je, među ostalim, autor splitskog stadiona Poljud, izgrađenog 1979. godine, hotelskog kompleksa Haludovo na Krku (1970.), dijela turističkog kompleksa Solaris pokraj Šibenika (1968.), Crkve sv. Nikole u Rijeci (1988.), vrtića na Mihaljevcu u Zagrebu (1973.), Muzeja oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom, 1963.). O najboljoj hrvatskoj hotelskoj arhitekturi pa tako i o Magaševim hotelima, pisali smo ovdje.
Hotelski kompleks Solaris, Šibenik, 1968.
Hotelski kompleks Haludovo, Malinska na Krku, 1970.
Hotelski kompleks Haludovo, Malinska na Krku, 1970.
O tim je radovima u nedavnom intervjuu za Vijenac rekao:“Ako gledate muzej u Sarajevu, on je čista igra apstrakcije koja je dobra, koja je vječna. Ako nakon toga gledate Solaris, vidjet ćete temu Mondriana koji je ušao u krajolik dalmatinskih gromača. Kad sam sa slobodnim formama krenuo u Haludovo, nisam još znao za postmodernu, samo sam tražio sljedeći korak puta koji je u mojoj disertaciji na neki način naznačen. Nakon toga dolazi splitski stadion kao zrelost jednog vremena, koji je formom čist i jasan, a prostorno je nastojao biti kvalitetan.“
Gradski stadion Poljud, Split, 1979.
Crkva sv. Nikole, Rijeka,1988.
Muzej oslobođenja, Sarajevo, suradnja sa Šmidihenom i Horvatom, 1963.
Povod za taj razgovor bila je Magaševa nedavno objavljena knjiga „Arhitektura. Pristup arhitektonskom djelu“ u izdanju Školske knjige, kojom sintetizira svoja teorijska promišljanja. U intervjuu Magaš govori o razini teorije arhitekture u Hrvatskoj, o kritici arhitekture kojom je bio nezadovoljan, o profesorima koji su mu bili uzori, o svojim realiziranim projektima ( s mnogima je zapravo imao problema i nekih se dijelom i odriče), o tome zašto nema monografiju i zašto nije izlagao svoj rad, o suvremenoj domaćoj arhitekturi u kojoj nikoga nije htio istaknuti… na pitanje ima li kakvih radnih planova, Magaš je odgovorio: „Kad me prije nekoliko mjeseci neki novinar pitao bi li radije šetao s unucima ili projektirao stadion, ja sam rekao: šetao bih s unucima. To su neke nove filozofije moga života… tijelo je otišlo, 83 su mi godine, ali mozak je mlad i zahvaljujem Bogu što mi je to omogućio. Kad ste mladi, imate ambicije, imate budućnost, ali razmišljam i o onome što je Šibl rekao: sadašnjost je grozna, budućnosti nemam, prošlosti se stidim. Ja bih za sebe kazao tek – napravio sam koliko sam mogao…“
Intervju pročitajte ovdje.
Također, poslušajte Borisa Magaša kako za HTV govori o svome radu, prvenstveno o stadionu na Poljudu „koji je nedvojbeno najjača arhitektura koju je napravio“, kako kaže, i koji ga je koštao i zdravlja:
