Video i arhitektura u DAZ-u
Danas, u četvrtak 29. rujna u Društvu arhitekata Zagreba održat će se projekcija kratkih filmova u sklopu DAZ-ova programaVideo/Kolaž: Arhitektura kustosice Branke Benčić sa početkom u 20 sati. Biti će predstavljeni radovi koji s različitih umjetničkih pozicija predstavljaju prostor grada kao mjesta susreta modernističke utopije, distopijske budućnosti i tranzicijske zbilje te “zamršenosti ljudskih života” (I. Calvino). Program predstavlja izbor iz nekoliko kustosih projekata Branke Benčić realiziranih kroz posljednjih 5 godina u okviru istraživanja umjetničkih i medijskih praksi koje za polazište prisvajaju temu grada i urbanog konteksta. O autoričinom projektu Postindustrijski grad pisali smo ovdje.
Na program u DAZ-u biti će prikazani video uradci devet autora iz Hrvatske i inozemstva. Kretanje kamere gradskim prostorom središnje je obilježje kratkog eksperimentalnog filma Scusa signorina Mihovila Pansinija, kojeg autor snima hodajući zagrebačkim ulicama, kamerom bez nadzora. The Moderns (Vienna) Marka Lulića donosi video esej u kojemu se narativ razvija oko teorije moderne arhitekture. Rimas Sakalauskas u Sinkronizaciji očuđuje elemente socijalističke arhitekture sovjetskog razdoblja, angažira njihovu monumentalnost i simbolički kapital kako bi skliznuli u polje začudnih i neobičnih odnosa. Poprište zbivanja videa Damira Očka ruševno je zdanje napuštena gradilišta Sveučilišne bolnice u Zagrebu, kao paradigmatskog primjera propaloga utopijskog projekta moderne, a nedovršena gradnja ove neuspjele državne investicije svojim ogoljelim konstrukcijama tvori zazornu arhitektonsku pozadinu rada. Video Ferhata Ozgura tematizira društvene i prostorne fenomene na primjeru turskog glavnog grada Ankare, podvrgnutom brojnim urbanim transformacijama, prepoznatljivom obliku tranzicijske stvarnosti. Ferhat Ozgur uspostavlja kritičke odnose prema vrsti simboličke, ekonomske i društvene razmjene koja se odvija u gradu, ukazujući na porast siromaštva, položaj čovjeka, propale utopije, mrežu međuljudskih odnosa ili dekontekstualizirajući religijske modele. Alban Muja u polusatnom Blue Wall, Red Door, donosi sličan prepoznatljiv tranzicijski fenomen i slučaj preimenovanja ulica na Kosovu koji unose nerazumijevanje i zbrku u svakodnevne živote. Nebojša Šerić Shoba u radu, snimanom na lokaciji u Sarajevu, koji prikazuje most i rijeku Miljacku, kao poprišta nekoliko ključnih povijesnih zbivanja, repeticijom, minimalističkim zahvatom, ukazuje, dok naslov poznate pop pjesme upozorava, da se povijest ponavlja. Geometriziran i dehumaniziran distopijski okoliš dominira videom Darija Šolmana koji se realizira kao animirani science fiction stiliziraog minimalistočkog rukopisa i ogoljene linearne jednostavnosti. U video animaciji Crveni plan arhitekti iz Pulske grupe interpretiraju na primjeru grada Pule sliku grada u vremenu kasnog kapitalizma, angažirajući alate kritičke analize u svrhu izrade «mape krize», kao plana za grad koji se nalazi u alarmantnom stanju. Plan detektira širok raspon kritičnih mjesta, događaja i prostora, kao čvorišta postojećih i mogućih konflikata, te ukazuje na potrebu pronalaženja jasnih i funkcionalnih oblika strukturiranja i intervencije.
Nakon projekcije uslijedit će razgovor s gostujućim umjetnikom Markom Lulićem.
