Da bi bio dobar, treba imati otvoren um

Da Hrvatska ima talenata kada su u pitanju grafiti, nije novost. Zapravo je to postao standard – hrvatski umjetnici se iznimno puno trude i rezultati su prekrasni radovi diljem gradova. Ne samo hrvatskih, već i gradova u cijelom svijetu.

Putovati i oslikavati, proizvoditi umjetnost i održavati izložbe bilo gdje u svijetu, sada je potpuno normalna stvar. Ipak, da bi se napravilo išta van granica naše države, potrebno je prvo imati snažnu domicilnu prezentnost. Chezu, junaku ovog našeg intervjua, nije stran taj gotovo punk rock način funkcioniranja. Crtanje grafita više od petnaest godina i involviranost na našoj sceni čini ga savršenim za održavanje izložbe u prostoru Boonike koja će započeti u petak 6. lipnja.

Njegov stil nije klasičan stil grafita koji svi toliko volimo: on koristi živopisne boje i eksperimentira s tipografijom kreirajući radove koji ostaju u našim glavama i igraju nam se s maštom. Očaravajuć i primamljiv, psihodeličan i zamršen – to je možda najbolji opis njegova stila.

Njegovi radovi, ipak, variraju i kako i sam kaže: “Mišljenja sam da za razvoj dobrog stila trebaš imati otvoren um i stalno pokušavati nešto novo i drugačije, samo se razvijati i izgrađivati… Ne znam što me pokreće, ali pretpostavljam da je to osjećaj da sam trebao napraviti više i napraviti bolje – nikad zapravo nisam zadovoljan s onim što sam napravio do sada!”

Pročitao sam negdje da su ti prsti prljavi i odjeća obojana nepovratno još od 1998. godine. Reci nam kako si uopće počeo s grafitima, što te tjeralo to nastaviti i koja je tajna iz tvog tag imena?

Da, od ’98 sam zauzet oslikavanjem što je više zidova moguće gdje god ih mogu pronaći… To je krenulo kao beznačajna dječja igra, ali nakon nekog vremena je postala strast i velik dio moje svakodnevne rutine. Sada mi se sve zapravo vrti oko slikanja, bilo da radim zidove negdje vani, slikam platna ili crtam skice… Nema neke velike tajne iza mog taga. Upotrijebio sam ga jednom 1999. godine i od onda sam nekako zaglavio s njim.

Gdje nalaziš inspiraciju za svoj rad? Igra li glazba veliku ulogu za tebe?

Pa teško je reći… Pretpostavljam da na mene utječe sve što me okružuje kao i osobne emocije. Moji su radovi veliki miks svih stvari koje vidim… Sve te boje, obrasci, oblici koje vidim svaki dan – sve se to spaja u mojoj glavi u nekom obliku i od toga izgrađujem i kreiram – a tu je uvijek i glazbena podloga za sve što crtam i sve je izmiješano zajedno…

Putuješ okolo i crtaš grafite. Koja su tvoja iskustva i kako bi usporedio raditi ovdje i vani?

Pokušavam putovati što je više moguće. Ponekad na mjesta gdje nisam nikada bio ili se vraćam mjestima u kojima sam bio jer sam se tamo osjećao dobro i ugodno mi je tamo. Ali uvijek je zabavno, daje mi novu perspektivu, iznova je inspirirajuće vidjeti nove stvari koje rade ljudi na nekim mjestima.

Vidio sam da si bio u Luksemburgu ove godine. Nikada ne bih rekao da je Luksemburg mjesto gdje bi se crtali grafiti. Reci nam o čemu se radilo i kako ti je bilo.

Da, išao sam tamo s grupom veselih Slovenaca… Crtali smo po ogromnom zidu s još puno ljudi iz cijele Europe. Bilo je to divno iskustvo kao i veliko iznenađenje vidjeti puno novih imena i novih stilova kao i upoznati mnoštvo novih ljudi. Sve u svemu – savršen tjedan u novom mjestu gdje nikada prije nisam bio.

Također radiš i na puno projekata na nivou zajednica. Biraš li tada sam sadržaj svoga rada ili dobiješ instrukcije što i kako crtati?

Na takvim manifestacijama uglavnom imam slobodu crtati što želim. Volim crtati takve stvari jer se redovito radi o nečem velikom i uvijek mogu dati zaista sve od sebe i eksperimentirati s novim idejama…

Čini mi se da je kooperacija nešto u čemu uživaš; tko su tebi najkompatibilniji umjetnici i kako to funkcionira? Da li funkcionirate kroz kreativne konverzacije koje se onda pretvaraju u radove ili postoji vođa kojeg se prati?

Pa uvijek je različito… Imam nekoliko prijatelja s kojima volim crtati. S nekima je to zbog njihovih osobnosti i zabavno je s njima provesti dan. S ostalima zato jer imamo iste afinitete pa se bolje razumijemo i pokušavamo napraviti nešto drugačije…

Na nekim radovima napišeš “collectiong coins” – reci nam o čemu se tu radi.

To je tajna! Sve što mogu reći je da to nema veze sa stvarnim kovanicama…

Pored „collectiong coins“ tu i tamo se nađe napisan broj 186. O čemu se tu radi?

186 je osobna stvar s korijenom u stvarnosti što stavim pored svog taga Chez kako bih se dodatno povezao s djelom. Zapravo se radi o mom rođendanu, 18. lipnja…

Također vodiš i Sivu galeriju u Medici. Reci nam više o aktivnostima i planovima te ustanove.

Siva je projekt koji sam pokrenuo s prijateljem prije tri godine. Svrha prostora je dati mjesto eksponiranja našim prijateljima i svima ostalima koji kreiraju i žele to pokazati, ali ne pripadaju “art” svijetu. Imali smo puno izložbi ljudi iz svih dijelova Hrvatske pa čak i nekih stranaca. Plan je nastaviti s izložbama i radionicama.

Što si nam spremio za ovu izložbu? Hoće li biti tu nekog zajedničkog nazivnika za izložene radove ili će to biti neka vrsta retrospektive?

Svi radovi koje ću izložiti nastali su unatrag četiri mjeseca i prikazuju mali dio onog što uobičajeno radim na zidovima – pokušavam transferirati iste tehnike na platna… Neki moji radovi su rezultat eksperimentiranja s drvetom i ostalim materijalima…

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija