Obdukcija arhitekture
Kako smo vam prošli tjedan najavili, u utorak 24. travnja se u MSU otvara izložba “Ljubav prema riziku”, gdje će biti predstavljeni radovi tridesetak međunarodnih umjetnika čije se poimanje svijeta i života oslanja na radikalno preispitivanje normi, tjelesnosti, konvencija, često ogrnuto provokacijom i kontroverzijom. Danas predstavljamo još jednog umjetnika čiji će rad biti predstavljen na izložbi koju ćete moći pogledati sve do 17. lipnja.
Riječ je o Gordonu Matta-Clarku (1943. – 1978.), američkom umjetniku najpoznatijem po site-specific radovima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Svakako su tu najprepoznatljiviji njegovi “building cuts” (rezovi građevina), u kojima je umjetnik na različite načine intervenirao u napuštene zgrade, sjekao određene dijelove zidova, stropova ili svodova.
Sin čileanskog nadrealista Roberta Matte, Gordon je odrastao usko vezan uz nadrealistički repertoar znakova, reagirajući na okolinu tankoćutnije i suptilnije, da bi u konačnici studirao arhitekturu. Ipak, njegova vizija arhitekture u cvatu modernizma kritički je preispitivala mehanizme stvaranja koliko „američkog sna“, toliko i stanovanja u suburbiji. Svoje djelovanje unutra arhitektonskog konteksta nazvao je anarhitekturom.
Upoznavši se s Guyem Debordom i praksom situacionista, koristi njihov pojam détournement, tj. ponovnu uporabu postojećih umjetničkih elemenata za novu cjelinu. On postaje Matta-Clarku početna točka za radikalne preinake postojećih arhitektonskih dijelova u novu strukturu. Tako su njegovi „rezovi građevina“, u kojima, primjerice, reže čitavu zgradu vertikalno, izmijenili percepciju zgrade i pripadajuće joj okružje.
Nakon projekata koji su uključivali metatekstove i poigravanje s konceptom entropije unutar fizičkog svijeta, ali i unutar jezika, otvaranja restorana u kojem je hrana sveosjetilno iskustvo, Matta-Clark se početkom 70-ih počinje baviti seciranjem kuća.
Godine 1974. od agencije za nekretnine otkupljuje kuću koja je predviđena za rušenje, kako bi je prerezao na pola. Taj kontroverzan zahtjev zapravo nije bilo teško ispuniti jer je postojalo izuzetno mnogo derutnih nekretnina koje su bile žrtve spekulacija zemljišta. Ideja o dostupnom američkom snu, gdje je bilo moguće kupiti jeftinu parcelu i potom je obnoviti, bila je glavna postavka tržišta nekretnina.
Matta-Clarkove intervencije gdje bi kirurškom preciznošću izdvajao komade kuće: stropove, zidove ili podove zapravo su svjedočile o kompleksnosti gradnje i slojevima koji se kriju unutar kuće. Konačno su Matta-Clarkove tvrdnje bile dokazane, „punoća kuća gradi se oko njihovih praznina“, odnosno tektonika postoji, jedino ako osvijestimo atektoniku.
Tematiziranje nelagode prisutno je i u ovom radu, baš kao što je nelagodu predstavljalo negativno tijelo Davida Nebrede, no ovaj put riječ je o nelagodi u arhitekturi. Što čini domestičnost neke kuće, pita se Matta-Clark i potencira ta pitanja uspoređujući derutne kuće s maternicom i načinom na koji se manifestira odnos prema domu i odnos prema „pra domu“.
Matta-Clark se služio, uglavnom, fotografskim i filmskim medijem da bi dokumentirao svoje projekte. Na izložbi će biti predstavljen fotografskim radom „Office Baroque“ koji je posebna vrsta dokumentacije site-specific intervencije na peterokatnicu u Antwerpenu, na mjestu kojem je danas Georges Pompidou Centar.
