Oživjeli Degas i Vermeeer
Kako bi u suvremenom svijetu izgledale radnje i događaji naslikani na nekim od najpoznatijih slika iz povijesti umjetnosti? Upravo ovim pitanjem, stavljanjem povijesti u kontekst današnjice, pozabavile su se studentica tekstilnog dizajna Nela Kliček i novinarka Adrijana Vrtarić, u svom nepretencioznom i duhovitom projektu ““Oživi sliku”.
*Edvard Munch- Dan poslije 1895
Naime, autorice su djela klasične umjetnosti odlučile reinterpretirati i fotografirati iscenirane u duhu vremena u kojem živimo. Zaintrigirao ih je pojam „remakea“ koji je, kako autorice naglašavaju, danas sveprisutan. Djela nisu kopirale do detalja, već su unijele svoju viziju, ostavljajući valstiti pečat. Primjerice, Vermeerovo “Pismo” postala je sms poruka, a lutnju je zamijenila električna gitara. “Peračice” Edgara Degasa postale su stepfordske žene u vintage stilu, Wyethov “Christinin svijet” eteričan je u stilu Sofie Coppole, a Munchov “Dan poslije” svojevrsni je hommage vikendu.
*Andrew Wyeth – Christinin svijet 1948.
Nadamo se da projekt oživljavanja slika, odnosno rekontekstualizacije istih, neće stati na ovih nekoliko djela te da će autorice nastaviti osmišljavati svoje viđenje scenarija sa slika velikih majstora. Više o njihovim ostalim projektima možete pogledati na njihovim blogovima artandmerde.blogspot.com i modnikameleon.blogspot.com
*Alphonse Mucha- Jaroslava 1920.
*Johannes Vermeer- Pismo 1667.
*Edgar Degas- Žene glačaju 1885.
