Posljednji pastiri sobova

Realnost suvremenog svijeta jest da više nema “izgubljenih” plemena, da je većina nekadašnjih nomadskih naroda promijenila svoj način života i da smo se svi našli u nekom globalnom “loncu”.

Pleme Dukha (ili Tsaatan – “pastir sobova”) jedno je od rijetkih koje čini iznimku. Pleme obitava na granici Mongolije s Rusijom, a njegovi pripadnici najpoznatiji su kao pastiri sobova.

Fotograf Hamid Sardar Afkhami putovao je mongolskom provincijom Khövsgöl kako bi fotografirao ono malo preostalih obitelji Dukha, ukupno 44 obitelji, što čini stotinjak ljudi.

Djeca se unutar plemena odgajaju okružena sobovima i s njima stvaraju blisku povezanost. Nije uobičajeno da Dukhe jedu meso sobova, već ih koriste prvenstveno za transport, zatim za mlijeko te rogove za izradu oruđa. Nažalost, broj sobova se smanjuje, a ne postoji program koji bi im pomogao da nadopune stado sobovima iz Sibira.

Mnogi pripadnici Dukha zarađuju za život od turista koji ili žele jahati pripitomljene sobove ili kupiti rukotvorine. Inače, Dukhe love kako bi opstali, prehranili se i preživjeli. Mongolska je tajga posebno negostoljubiva, teško je putovati njome, pogotovo za oštrih zima. Dukhe se, unatoč tome, bave onim što su radili stoljećima – bilo pod ruskom, kineskom ili mongolskom vlašću.

Dukhe su jako povezani sa sobovima, a vjeruju da je ta veza i duhovna. Dukhe smatraju da oni samo “dijele” okoliš, da ga ne posjeduju.

Također dresiraju i vukove te love uz pomoć orlova, a lovci koji koriste orlove su visoko poštovani pripadnici plemena. Dukhe se uspješno odupiru većini utjecaja globaliziranog svijeta, što im vjerojatno uspijeva upravo zbog njihove povezanosti s prirodom i životinjskim svijetom.