Smije li se ismijavati Muslimane i uništavati američku zastavu?

Dok je prije nekoliko dana u zagrebačkoj galeriji Miroslav Kraljević bila predstavljena knjiga ‘Ad Hoc Project’ dizajnerice Rafaele Dražić, nastala na temelju projekta ‘Tajne izložbe’ (o čemu smo svojedobno pisali ovdje, koji se bavi rasvjetljavanjem mehanizama cenzure i destrukcije u kontekstu vizualnih umjetnosti, u Berlinu i Hamburgu je postavljena izložba koja se bavi ”licem” cenzure – slobodom govora. Ne nudeći gotove odgovore, autori izložbe postavljaju pitanje koju sve ulogu ima sloboda govora u zapadnim demokracijama, kako se ta sloboda instrumentalizira, postoje li opravdane granice slobode govore i koje su posljedice iskorištavanja koncepta slobode govora u različite ideološke svrhe.

* Rafaela Dražić, Ad Hoc Project

U izložbenim prostorima Neuer Berliner Kunstverein i Kunstverein Hamburg, u suradnji s Duisburg Institute of Linguistic and Social Research, postavljene su gotovo iste izložbe ”Sloboda govora”, koje donose primjere iz medija, povjesnih događaja i umjetnosti, smatrajući da i umjetnički radovi imaju važnu ulogu u oblikovanu naših stavova pa ih je također potrebno preispitati.

Tako su izložene i karikature Muhameda, koje su objavljene 2005. u  desničarskom danskom dnevnom listu, a koje su izazvale burne i nasilne reakcije diljem svijeta. Teheranske novine su reagirale na takav vid slobode govora objavljujući 2006. natječaj za karikature o holokaustu, postavljajući pitanje: gdje leži granica slobode mišljenja na Zapadu? Nagradu su, očekivano, odnijeli antisemitski crteži. U brošuri koja prati izložbu postavlja se pitanje je li dopustivo objaviti karikature koje reproduciraju rasističke zapadnjačke stereotipe, radi li se o diskriminaciji na temelju vjere i uvjerenja i je li sloboda govora u tom slučaju iskorištena samo za podgrijavanje islamofobije u Europi?

* 248

Slavni američki crtač stripova Will Eisner je iskoristio isti medij za sasvim drugačiju stvar pa je objavio grafičku novelu ”The Plot”, priču o falsifikatu povijesti, najpoznatijem antisemitskom tekstu ”Protokoli sionskih mudraca”, navodnom dokazu o židovskoj namjeri da vladaju svijetom, koja je desetljećima korištena za širenje mržnje prema Židovima. Još se uvijek ”Protokoli” citiraju u palestinskim školskim udžbenicima, kao što su nekoć bili obavezna literatura u nacističkoj Njemačkoj. Indonezija je nedavno pak distribuirala besplatne primjerke spisa, u Japanu se može kupiti na aerodromima, a Walmart ih je prestao prodavati u Americi tek 2004. godine. Eisneru je to bilo zadnje djelo, koje je završio 2005. godine, malo prije nego što je preminuo.

* Freedom

Izložene su i naslovnice njemačkog viskotiražnog tabloida Bild, koji je pod naslovom ”Bild se bori za slobodu mišljenja” 2010. objavio devet zahtjeva za nove mjere u socijalnoj politici, među koje su ubrojili veći pritisak na imigrante da se asimiliraju i više deportacija iz Njemačke. Takva diskriminatorna propaganda nije podložna nikakvoj zabrani, a slučaj knjige Thila Sarrazina je pokazao da je zagovaranje takvih stavova zapravo profitabilno. Njegova se rasistička knjiga od tiska u kolovozu do kraja godine objavila u 13 izdanja kako bi se zadovoljili apetiti njemačkih čitatelja.
I Flyntov Hustler je našao svoje mjesto na izložbi, kao primjer magazina koji je ispitivao granice slobode medija, što ga je redovito dovodilo na sud.

* Metzel, Turkish delight

Među umjetničkim radovima je skulptura jednog od poznatijih njemačkih skulptora Olafa Metzela, nazvana ”Turkish Delight”, kojom prikazuje nagu ženu s hidžabom, čime je, kako kaže, kritizirao objektivizaciju ženskog tijela, zapadnjačke fantazije o tajanstvenoj ”orijetalnoj” seksualnosti, ali i podređeni položaj žena u muslimanskom društvu.

* Wallinger, State Britain

Britanski umjetnik Mark Wallinger koristi umjetnost kao nastavak politike drugim sredstvima pa je 2007. napravio svoju poznatu instalaciju ”State Britain” za što je osvojio Turnerovu nagradu. Wallinger je rekonstruirao prosvjedno mjesto koji je 2001. podigao britanski mirovni aktivist  Brian Haw ispred britanskog Parlamenta, prosvjedujući protiv, tada, sankcija Iraku te rata u Afganistanu. Haw je svoj danonoćni protest započeo samo sa stolcem, megafonom i posterom da bi s vremenom njegov indivudalni akt postao ”stožernim” mjesto protesta protiv ratova, gdje su mu brojni podržavatelji donijeli ukupno oko 600 transparenata, zastava, postera, raznih predmeta… Dvije godine poslije je predloženo uklanjanje svega nakupljenog pod izlikom da predstavlja prijetnju sigurnosti Parlamenta, što je izazvalo veliku diskusiju o pravima na slobodu izražavanja mišljenja u Britaniji. Godine 2005. policija je ipak uklonila i zaplijenila sve predmete koji su se u međuvremenu tamo skupili. No dvije godine kasnije Wallinger je u cijelosti rekonstruirao prosvjedničko mjesto i izložio ga u Tate Britainu.

* Hanging, Marc Morell

I, za kraj, da spomenemo još jedno djelo s izložbe: ”Hanging” kipara Marca Morela iz 1966. Ta obješena američka zastava stajala je galerista koji ju je izložio 1966. godine 500 dolara kazne zbog zakonom zabranjenog oskvrnuća državnog simbola. Tek je 1989. Vrhovni sud proglasio takav zakon neustavnim jer krši slobodu govora zagarantiranu Prvim amandmanom američkog Ustava. No u Njemačkoj je još uvijek predviđena kazna zatvorom do tri godine za oskvrnuće državnih simbola, bez obzira što se zakonom također garantira sloboda umjetničkog izražavanja.

I mi smo prošle godine imali takav slučaj, kada su na performansu slovenskog umjetnika Janeza Janše u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti posjetitelji razrezali hrvatsku zastavu, čime se kasnije bavila policija i političari, sve do Jadranke Kosor koja je izjavila da je ”slučaj rezanja zastave kazneno djelo”.

Izložba se u Berlinu (Neuer Berliner Kunstverein) može razgledati do kraja siječnja, a u Hamburgu (Kunstverein Hamburg) do kraja ožujka 2011.

Tekst i fotografije: Barbara Matejčić