Ruke u zrak…ovo je slika!
Od lova do rata, samoobrane do slobodnog gađanja, vatreno oružje oduvijek je bilo simbol moći i razaranja. Američki umjetnik Walton Creel iz Birminghama u Alabami htio je promijeniti asocijacije vezane uz vatreno oružje i svojim radovima pokazati kako ono uopće ne mora biti opasno niti smrtonosno. Iako su neki umjetnici već koristili oružje kao dio umjetničkog stvaralaštva te su, na primjer, specijalnim kamerama snimali metak u trenutku prolaska kroz metu, drugi topili metke i pretvarali ih u skulpture, Walter je prvi koji se dosjetio sasvim nove tehnike. Njegova djela nastaju tako da iz puške s mecima od .22 kalibra ispali metak kroz bijelo obojenu aluminijsku ploču u željeni oblik: zeca, jelena, sove, oposuma, ptica… Na taj način stvaranjem novog “života” želi oduzeti destruktivnu snagu vatrenom oružju.
U trenutku kada se odlučio kako će upravo puška postati sredstvo njegova izražavanja, nije znao točno u kojem će smjeru krenuti, znao je samo da to neće biti nešto uobičajeno ili očekivano. U svom naumu nije uspio na prvu loptu, imao je nekoliko pokušaja i promašaja sve dok nije bio zadovoljan sam sa sobom i s onim što je postigao. Tijekom prvog eksperimenta koristio je klasično slikarsko platno na način da je ispucavao metke direktno u njega dok ne bi dobio željenu sliku ili oblik. Odmah je shvatio da to nije najbolji način jer je platno bilo previše uništeno i na kraju je izgledalo poput izrešetanog okvira nad kojim se netko iživljavao. Na kraju je doskočio problemu tako što je slikarsko platno zamijenio aluminijskom pločom te nastavio s daljnim eksperimentima. Najvažnije je bilo točno odrediti iz koje udaljenosti treba ispaliti hitac jer je metak od .22 kalibra prilično destruktivan. Na kraju je pronašao pravu udaljenost i shvatio da aluminijsku ploču prije ispucavanja treba premazati bijelom bojom koja se prilikom ispaljivanja metka djelomično razmaže po površini što popravlja sveukupni vizualni doživljaj cjelokupnog djela.
