Tekuće skulpture koje nestaju u sekundi
Iako je Jackson Pollock „izumio“ tehniku polijevanja i kapanja, japanski fotograf Shinichi polijevanje i tekućinu doveo je u sasvim novu poziciju, koristeći ih kao materijal za skulpturu. S obzirom na realna ograničenja u korištenju tekućina za formiranje objekata, Maruyamine skulpture su zapravo procesualni radovi uhvaćeni okom kamere. Njegove delikatne vodene skulpture u stvarnosti traju manje od sekunde prije nego što se razliju po podu njegova njujorškog studija.
Zanimljivo je kako Maruyama, kao i svaki drugi kipar, rukama i ponekom staklenom čašom oblikuje svoje tekuće skulpture. Maruyama nastoji svoj rad prikazati transparentim, tako u pratećem videouratku dokazuje da nije riječ o fotomanipulaciji, nego o kiparskom postupku koji je jednak i kod oblikovanja tradicionalnih materijala.
Za snimanje svojih radova koristi fotografski aparat Phase One P45 i Broncolor stroboskopsku lampu, ali napominje da ipak ne može vizualizirati niti u potpunosti kontrolirati konačnu formu prolivene vode ili boje, no u tome leži ljepota neočekivanosti, zaključuje Maruyama. „Moje akcije – lijevanje tekućina s ciljem fotografiranja u bezbroj kombinacija – mogu biti shvaćene kao vrsta određene duhovne prakse“, završava Maruyama.
Water Sculpture from Shinichi Maruyama on Vimeo.
Zadnjih pet godina bio je usredotočen na seriju apstraktnih radova nazvanih Kusho u kojima je uz pomoć fotografije hvatao interakciju između crne sumi tinte i vode u samo milisekundu prije nego što su se utopile u sivu nijansu. Zahvaljujući napretku tehnologije stroboskopskih lampi, moguće je uhvatiti trenutak koji je golom oku nevidljv, i to u brzini od 7,500 djeliću sekunde, prkoseći tako i vremenu i prostoru.
Više o umjetniku pogledajte ovdje
Fotografije: Shinichi Maruyama
