Razglednice koje povezuju kontinente

U povodu recentnih zbivanja u sjevernoj Africi, Domus je u svibnju pozvao čitatelje, arhitekte, dizajnere, urbaniste i teoretičare da razmotre odnose između Afrike i Europe, tj. da svoju viziju imaginarne infrastrukture predstavljene u obliku razglednice bilo kojih dimenzija pošalju na adresu tog uglednog mjesečnika za arhitekturu, umjetnost i dizajn. Stiglo je više od 200 ideja dizajnera i arhitekata iz cijelog svijeta koje donose kreativna, iznenađujuća i maštovita rješenja.

Projekt Heraklo

Prvo ćemo se osvrnuti na ideju iz koje se izrodio ovaj projekt, nazvan Projekt Heraklo. Domus prilikom otvaranja natječaja za Projekt Heraklo donosi e-mail prepisku između Dietera Lesagea i Livena de Cautera, dvojice suvremenih filozofa, koja je originalno objavljena u Hunchu 5 2002. pod naslovom Re: The Myth of the Bridge – Odgovor: Mit o mostu. Od objavljivanja tog razgovora do danas mnogi inženjeri i uredi vlada, prvenstveno Maroka i Španjolske, bavili su se problemom izvedivosti povezivanja dvaju kontinenata te su istraživali načine suradnje Europske Unije i 12 mediteranskih zemalja partnera.

Lesage i De Cauter vide Projekt Heraklo kao umjetničko-politički projekt koji bi fizički povezao afrički i europski kontinent (Gibraltarski tjesnac na najužem dijelu širok je 12 kilometara, a na najširem nešto više od 20). Međutim, ne radi se samo o fizičkom premošćivanju tjesnaca (koji su antički narodi zvali Heraklovi stupovi pa otud i naziv projekta) već o ukidanju ogromnih političkih i ekonomskih razlika između kontinenata. Dok De Cauter smatra da razlike treba premostiti i tako stvoriti uvjete za izgradnju mosta ili neke druge veze, Lesage, slažući se oko svih problema s kolegom, ipak misli da prvo treba izgraditi vezu i time potaknuti promjene.

Neki od problema koje su filozofi istaknuli kao ključne u stvaranju ideje o Projektu Heraklo su zidovi s bodljikavom žicom kao simboli civilizacija u čahurama i nove svjetske podjele na sjever i jug, De Cauter navodi primjere ograđenih španjolskih enklava u Africi, Ceuta i Mellila. Zamišljeni most kao poveznica bio bi protuteža tim zidovima, čija je funkcija razdvajanje. Na to se veže problem imigracije. UN predviđa da će do 2050. na zemlji biti 9,1 bilijun ljudi, a De Cauter dodaje da će ih većina biti rođena na krivim mjestima. Smatra da su masovne migracije ono što će obilježiti 21. stoljeće, ali da veliki demografski rast lako može završiti katastrofalnim ekološkim, društvenim i ljudskim katastrofama. Zato most vidi kao konkretnu utopiju.

Lesage pak smatra da je otpor prema fizičkoj vezi između Europe i Afrike duboko ukorijenjen u europsku svijest. Most vidi kao veliki odmak od eurocentrizma i sa zadovoljstvom ustanovljava somalijsko porijeklo antičkih mitova, a time i Herakla, što naziv projekta čini prihvatljivim.

Cijelu prepisku između De Cautera i Lesagea o mostu koji će iznijeti na vidjelo sve besmislice današnjeg svjetskog uređenja pogledajte ovdje.

Pristigle razglednice

Odgovori na natječaj, pristigli u formi razglednice, različiti su u obimu i izvedivosti, ali većina ih propituje problematičnu povijest odnosa među kontinentima. Urednik Domusa, Joseph Grima, posebno je zadovoljan što velik broj pristiglih radova novu infrastrukturu vidi kao dijalog između Afrike i Europe, a ne kao razdvojnicu između kontinenata.

Fabrizio Tozzoli & Eliana Salazar kao prvu iskrenu vezu između kontinenata vide žičaru. De Cauter u ovom prijedlogu prepoznaje poetski i slikoviti moment, ali zamjera ograničenost prometa koja zapravo podržava aktualne migracijske politike. Svojim prijedlogom cepelina Connection Eura – Europa/Africa Maurizio Pignatti problematizira ideju doslovne fizičke veze između kontinenata te nudi isplativo i ekološko rješenje. Des Essentes ne donose rješenje za vezu već postavljaju zatvorske rešetke u tjesnac među kontinentima, a na poleđini razglednice pitaju se tko je zapravo iza rešetaka. Hibridni projekt Zhiguo Pana kombinira cepelin i žičaru te Lesage ističe da ovaj i slični projekti nude rješenje u Gibraltaru kao atrakciju, graničnu zonu pretvaraju u zonu zabave. Abdel Harraga umjesto mosta nudi plivački bazen koji povezuje kontinente. De Cauter je ovaj projekt prozvao koolhaasovskim, ali i naglasio da je namijenjen isključivo plivačima koji su češće Europljani nego Afrikanci. Od Cryptomea (Deborah Natsios & John Young Architects) stiglo je rješenje Gibraltar Watch. Demilitarizing the checkpoint – Nadzor Gibraltara. Demilitarizacija kontrolne točke. Ovaj prijedlog upućuje na sve veću militarizaciju Mediterana te se zalaže za aktivnu borbu protiv nje. Autori projekta smatraju da tek bez vojske ideja mosta može postati izvediva. Andrea Jasci Cimini, prema De Cauterovim riječima, ponudio je rješenje na nivou land arta. Zemljani prsten sugerira kretanje kao neki kružni tok, a ujedno, kao vjenčani prsten, simbolički i fizički spaja kontinente. Filozof dalje naglašava da je ovo jedini projekt koji se kvalitetno referira na činjenicu da su Afrika i Europa nekada bili spojeni. Filippo Poli i Federico Zanfi pak referiraju se na činjenicu da je Gibraltar mjesto velikog broja ilegalnih imigracija iz Afrike u Europu. Arhitekti nude projekt koji podržava imigraciju, a Lesage pojašnjava da su stroge državne regulative prema imigraciji zapravo rezultat straha da država neće moći održati današnji kapitalistički sistem uz otvorene granice te ga proglašava reformističkim. COSA SPA (Andrea Costa and Deborah Sanguineti) u svom projektu nude offshore most koji je ujedno mediteranski grad. Smatraju da bi ovaj grad nastao na kontradikcijama imao pozitivan utjecaj na razvoj europskog grada uopće.

Zanimljiva je i statistička obrada dvjestotinjak pristiglih radova. 21 rad među njima predlaže stvaranje umjetnih otoka i arhipelaga, 10 radova nudi rješenje bazirano na lancima brodova, 6 mostova gradova i čak 5 mostova obješenih na zračne balone, samo 2 rada predviđaju tunel, ali zato 3 rada nude tržnicu, a jedan trgovački centar.

Razglednice s projektima bit će izložene u londonskoj galeriji The Goper Hole od 21. srpnja, a 5 najboljih po De Cauterovom izboru bit će i nagrađene. Izložba se može pogledati do 4. kolovoza.

Tonči Kranjčević Batalić