Budućnost ureda
Pet i trideset sati je popodne jednog utorka sredinom rujna. Na WhatsApp mi stiže video prijatelja: on i njegovo dvoje djece veselo mašu s plaže.
Žive u Splitu, ali se nikada ne kupaju kroz tjedan jer on, a ponekad i njegova supruga, ostaje u uredu i iza 18 sati i dok dođu kući i večeraju, već je kasno za more.
Ono što je tog rujna bilo drugačije jest da je radio od doma.
Menadžer je u jednoj tvrtki te je čak i u periodu od ožujka do svibnja odlazio u ured tvrdeći da se kući ne može koncentrirati uz dvoje školske djece i psa. No kada mu je ponuđeno da zbog korone i krajem ljeta radi jedan tjedan od kuće, a jedan u uredu, prihvatio je.
“Ispostavilo se da kući radim brže. Ne gubim vrijeme na odijevanje i prijevoz, nema usputnih razgovora s kolegama, a sastanci preko ekrana su koncizniji, dok uživo zna biti dosta praznog hoda. Kući dnevno uštedim bar sat i pol radnog vremena, a obavim isti opseg posla“, kaže.
Samo prije osam mjeseci nismo mogli ni zamisliti da će milijuni ljudi diljem svijeta raditi od kuće i da će megalomanski uredi poput onog Facebookovog u Kaliforniji, koji je projektirao slavni Frank Gehry, a otvoren je pompozno 2015., postati napušteni spomenik predkoronskom vremenu i poimanju radnog mjesta.
Jack Dorsey, čelni čovjek Twittera, izjavio je da njihovi zaposlenici mogu od sada zauvijek raditi od kuda žele, no osnivač Netflixa Reed Hastings protivnik je rada na daljinu jer smatra da se kvalitetna suradnja, komunikacija i spontana povezanost može dogoditi samo u uredima.
Hoće li se, nakon što cjepivo bude dostupno svima, ljudi vratiti u urede, hoće li to htjeti i hoće li uopće imati mogućnost izbora te kako će ti uredi izgledati? Na ta se pitanja još kale odgovori, no sigurno je da budućnost uredskog rada neće izgledati jednako kao prije pandemije.
Pandemija je ubrzala prijelaz od fiksnog uredskog radnog mjesta prema fleksibilnom radnom mjestu više nego išta do sada, kao što je i masovno virtualizirala svijet rada, mada su Zoom i Slack, platforme na kojima se dobrim dijelom zasniva rad na daljinu, stare gotovo desetljeće.
Mnoge su velike svjetske tvrtke, poput Yahooa, AT&T-a i Reddita, ranije eksperimentirale s radom na daljinu, no odustali su jer su zaključili da su zaposlenici manje lojalni tvrtki te da slabi kreativnost i povezanost. “Do nekih od najboljih odluka i ideja dolazi se na hodniku i u kantini”, objasnio je Yahoo svoju odluku da povuče zaposlenike nazad u urede 2013. godine.
No, takve su odluke često bile vođene starom radnom mantrom da ako se zaposlenike ne vidi, onda vjerojatno ni ne rade.
Tako su velike tehnološke kompanije pokušavale svoje zaposlenike što više vezati za radno mjesto pa su gradili čitave kampuse u kojima se živi i radi.
Facebook je 2018. najavio plan izgradnje takvog naselja za svoje zaposlenike, da bi sada izjavili da očekuju da će do 2025. čak polovica njihovih zaposlenika raditi na daljinu.
Izgleda da je pandemija konačno osvijestila poslodavce da ne bi trebali upravljati ljudima, već poslom, što bi moglo utjecati na promjenu radne kulture prema tome da se zaposlenike smatra istovremeno i odgovornima i autonomnima i ne mjeri se njihov rad i posvećenost prema tome kada dolaze i odlaze s posla.
Isključiva fokusiranost na fizičke urede je očito stvar prošlosti, a rad na daljinu novo normalno. No rad na daljinu neće sasvim istisnuti urede.
Čak tri četvrtine od 43 najveće britanske tvrtke razmatraju trajni prelazak na fleksibilno radno mjesto, prema pisanju britanskog The Timesa.
Tome ne bi bilo tako da pandemija nije pokazala da se posao može uspješno obavljati od bilo kuda, posebice onima na upravljačkim pozicijama koji su se prije pandemije najviše opirali tome da im podređeni nisu na oku jer su smatrali da tako više i bolje rade nego kada ih se ne nadgleda.
No do sada se u raznim istraživanjima nije pokazalo da je zbog rada na daljinu pala produktivnost. Učinkovitiji su oni koji su kući posao organizirali slično kao u uredu.
Tako su bolje radne rezultate pokazali oni koji počinju i završavaju raditi svakoga dana u isto vrijeme, oni koji se redovito virtualno sastaju s kolegama u točno određeni sat te oni koji rade u izoliranim stambenim prostorijama, a ne u zajedničkima. Veću povezanost s kolegama osjećaju pak oni koji završavaju radni dan virtualnim sastancima.
“Iako godinama vodim tim više-manje istih ljudi, tek sada smo postigli novu razinu prisnosti. Prvi put smo jedni drugima preko kamere vidjeli kuhinje pa i spavaće sobe, nekome bi dijete upalo u razgovor, a nekome bi pas glasno lajao. Nešto što je prije bilo nezamislivo na korporativnim sastancima, sada nam je postalo najnormalnije, dapače i simpatično“, kaže nam splitski menadžer.
Think tank OECD upozorava poslodavce da je dobrobit radnika ključna da bi se održala produktivnost, što znači da ukoliko žele raditi od kuće, to će se pozitivno odraziti na sam rad. Ukoliko žele biti u uredu, ali su prisiljeni raditi kući, onda produktivnost može padati.
Uredska slika Europe je trenutno raznolika. U Francuskoj se 84% onih koji rade uredski posao vratilo za svoje stolove, a u Britaniji nešto manje od 40%. Njemačka bi mogla biti primjer kako će to izgledati u budućnosti: 74% uredskih radnika sada ide na posao, ali samo polovica njih svih pet dana u tjednu. Tamo gdje je prijevoz do posla brži, radnici češće idu na posao, a rjeđe u velikim gradovima s gustim prometom.
Anketa koju je portal MojPosao proveo u lipnju na uzorku od tisuću domaćih ispitanika, pokazala je da čak 61 posto onih koji su tijekom karantene radili na daljinu, žele tako i nastaviti, a kao najveće prednosti nabrojili su uštedu vremena na odlazak i dolazak s posla kao i izostanak stresa u prometnim gužvama.
Stručnjakinje za razvoj ljudskih potencijala iz tvrtke Creative provele su u Hrvatskoj istraživanje o prednostima i nedostacima rada na daljinu. Sudionici bez prethodnog iskustva rada od kuće ocijenili su da im je teže raditi kod kuće nego zaposlenici koji su već imali to iskustvo.
Njih 33,9% teže se koncentrira kući nego u uredu, a nešto više njih (39,8%) obrnuto. Kao jedan od glavnih nedostataka rada na daljinu naveli su manjak socijalnih interakcija.
Čak ih je 43% izjavilo da im je teže održati pozitivnu atmosferu i timski duh na daljinu nego u uredu. No, većina ih (51,1%) ne primjećuje bitne razlike u kvaliteti rada.
Najčešće spominjane prednosti rada od kuće bile su ušteda vremena, mogućnost samostalnog organiziranja rada te bolje usklađivanje radnih i privatnih obaveza, no istovremeno se kod rada od kuće teže uspostavlja granica između poslovnog i privatnog vremena.
Iskustva i spoznaje koje nam je donio rad za vrijeme pandemije poslodavci bi trebali dobro razmotriti kako bi optimalno kreirali budućnost uredskog rada.
“Ne smije se misliti u kategorijama sve ili ništa. Čvrsto vjerujem da će se u postkoroni provoditi pola radnog vremena u uredu,” kaže Nicholas Bloom, profesor ekonomije na Stanfordu, koji je proveo istraživanje o utjecaju rada na daljinu na radni učinak.
Zaposlenike pozivnog centra velike putničke agencije je nasumično podijelio u dvije skupine: jedni su radili na daljinu, a drugi u uredu. Oni koji su radili na daljinu su imali 13% bolje rezultate i veće zadovoljstvo radom.
No zabilježio je i negativne strane rada na daljinu. Većini ispitanika su nedostajali kontakti s kolegama. Polovica onih koji su radili na daljinu su se htjeli vratiti u ured kada je eksperiment prošao, a kao glavne razloge su naveli usamljenost i marginaliziranost, odnosno strah da neće biti unaprijeđeni kada se o tome bude odlučivalo.
No kada bi se radno vrijeme podijelilo između kućnog i uredskog, manjkavosti rada isključivo od kuće bi se izbjegle.
Za vrijeme pandemije se pokazalo da nabolje rezultate postižu oni koji rade jedan ili dva dana tjedno od kuće.
Prednosti rada od kuće ne odnose se samo na posao, već i na okoliš jer smanjuje promet pa time i zagađenje, a i manje se troši jednokratnog posuđa na kave i prehranu na poslu.
Prema aktualnim trendovima, uredi budućnosti bi bili mjesta okupljanja, grupnog rada, razmjene znanja i ideja. Fizička povezanost je posebno važna onima koji tek počinju raditi i treba im mentorstvo. No, uredi neće više biti naši drugi domovi na kojima provodimo pet dana u tjednu. A domovi će nam pak biti mjesta neometanog, koncentriranog rada.
Recentna istraživanja pokazuju da i poslodavci i zaposlenici podržavaju takav aranžman te da izmjena radnih lokacija umanjuje negativne strane oba načina rada.
No odluke o tome kada i gdje će se raditi će biti, kao i uvijek, na poslodavcima, ne na zaposlenicima. A poslodavci umjesto o otvorenim uredima, sada govore o dinamičnim uredima.
S obzirom na to da će manje ljudi dolaziti na posao, tvrtke će smanjivati uredske prostore i time štedjeti, no to će značiti da neće svatko nužno imati svoj stol, već će se rotirati.
To može proizvesti kaos i nezadovoljstvo ako ne bude dobro organizirano.
Također, dinamični uredi bi trebali imati više prostora nalik kafeterijama koji bi bili namijenjeni socijalnoj i poslovnoj interakciji zaposlenika s obzirom na to da se pokazalo da im to najviše nedostaje kod rada na daljinu te da se mnoge uspješne suradnje i ideje rađaju slučajem, primjerice iz neočekivanog razgovora pored aparata za kavu, a to je teško postići preko Zooma.
Nezanemariv je i financijski aspekt rada na daljinu: poslodavcima će donijeti uštedu, a zaposlenicima dodatne troškove.
Hoće li zbog rada od kuće ljudi ubuduće trebati više prostora, primjerice radnu sobu? Za pandemije se pokazalo da produktivnost pada onima koji u kućanstvu imaju djecu ili cimere te nemaju zasebnu prostoriju u kojoj mogu raditi u miru.
Tko će pokrivati troškove interneta, grijanja, uredske opreme? Što ako se zaposlenik ozlijedi radeći kod kuće? Sve to bi se trebalo regulirati pa se tako i u Hrvatskoj pripremaju izmjene Zakona o radu upravo zbog rada na daljinu.
“Svakako da sintagma radno mjesto više ne znači isto kao prije pandemije. No ne bih otpisivao urede. Sada smo još zaneseni prednostima rada od kuće jer tek kratko vrijeme to isprobavamo, no pitanje je kako bismo reagirali na duge staze, koliko bi nas usamljenost pritiskala i koliko bismo se udaljili od kolega, a time bismo izgubili i dodatnu strast prema poslu.
Moj tim i ja puno toga napravimo bolje i više upravo jedni zbog drugih, a ne zato što nam tvrtka to nalaže. No volio bih raditi dan, dva tjedno od kuće kako bih se odmorio od odijela, prijevoza, suvišnih razgovora i konačno mogao kompjuter zatvoriti kada mi stvarno i završava radno vrijeme i posvetiti se privatnom životu“, kaže nam splitski menadžer koji je htio ostati anoniman jer mu pravila korporacije tako nalažu.
