
Arhitekti iz ureda BNKR Arquitectura iz Mexico citya autori su ove ekspresivne i neobično lijepe kapele nazvane Sunset chapel, koja kao da je dijelom inspirirana samim imenom ureda.

Betonska monolitna enklava za tugovanje formom odudara od bilo kakvih kanona crkvene arhitekture, možda više nalikujući nekom estetski dotjeranom bunkeru budućnosti nego posvećenom lokalitetu oplakivanja kakve smo navikli gledati.
Smještena među istobojne granitne stijene na obroncima Acapulca, elegantna građevina oštrih linija drugi je projekt sakralnog karaktera koji su u svojoj karijeri izgradili arhitekti iz Bunkera. Projekt kapele za tugovanje zapravo je „konkurentska arhitektura“ projektu kapele za vjenčanje Le Estancia Chapel. Arhitekti objašnjavaju da su skoro istovremeno imali zadatak projektirati prostor koji bi trebao slaviti život i zajedničku sreću dvoje ljudi te prostor za najtužnije životne trenutke. Upravo je antagonizam dvaju projekata bio je pokretačka sila za realizaciju potonjeg, pa je tako koncept stvoren na suprotnostima staklo vs. beton, transparetnost vs. čvrstoća, prozračnost vs. težina, klasične proporcije vs. naglašen kaos itd.

Osim ovih inputa, klijent je tražio je i neke jednostavne, pomalo naivne segmente koje bi kuća trebala zadovoljiti, primjerice iskorištavanje spektakularnih pogleda koji se s lokacije pruža i činjenice da bi tijekom ekvinocija sunce treba zalaziti točno u pozadini križa na oltaru.
Kako su arhitekti odgovorili na sva navedena prostorna ograničenja, vlastite parametre te želje investitora pogledajte u nastavku, a projekt kapele za vjenčanja, čiji bi „oksimoron“ Sunset chapel trebala biti, pogledajte ovdje.








Fotografije: © Esteban Suárez