Koliko zapravo poznajemo Zagreb?

Promatrati postmoderni grad, sagledati ga u svim svojim nijansama, slojevima, popriličan je podvig. Stalni ciklusi proizvodnje i potrošnje koji se zbivaju u njegovom okrilju zasićuju fizički svijet grada, ali i psihički svijet njegovog stanovnika.

Biti promatrač grada danas, suvremeni flaner, znači imati „zanimanje“ veoma modernističke provenijencije-  koristiti  lutanje kao instrument za percepciju grada, znači biti subverzivan prema „velikom stroju“ Le Corbusiera. Dérive, termin koji je u leksik urbane antropologije uveo Guy Debord, označava praksu lutanja, šetanja kroz različite urbane cjeline, otkrivajući u njima mogućnost igre i osvješćujući njihove psihogeografske efekte.

Stvarajući posve individalnu mentalnu mapu grada, lutalac, flaner ili samo zaljubljenik u grad na taj način zapravo dovitljivo prisvaja urbani prostor koji su zaplijenili i zauzeli tehnokratski urbanizam, automobili, reklame… Zagreb je imao Matoša moderne, Kritovca postmoderne, a u zadnje vrijeme otkriva nam se Nepoznati Zagreb, za sve one ga koji nemaju vremena ili ne znaju gledati. Prošli tjedan smo vam prikazali život Zagrepčana kroz fotoblog Krešimira Zadravca, fotografa čiji ste intervju imali prilike ovdje pročitati, a sada vam pokazujemo život grada Zagreba, kroz još jedan blog.

* Na krajnjem južnom kraju Miramarske, tik uz Slavonsku aveniju, sječom grmlja otkriven je još jedan ruševni dom ljudi na rubu

Nepoznati Zagreb, blog koji već gotovo tri godine vjerno prati grad, ujedinjuje njegovu fragmentiranost, stvara vizualnu bazu Zagreba koji nestaje pred galopirajućom urbanizacijom Zagreba koji se mijenja iz dana u dan, koji postoji oduvijek, a ne vidimo ga, gdje napuštena groblja, stražnje fasade i zanemarena skladišta postaju dokaz o postojanju života ili o nestajanju istog. Lice Nepoznatog Zagreba slika  Vanja Radovanović, samozatajni „dobri duh grada“, koji ne voli da ga zovu suvremeni flaner jer kako kaže „ Za mene je postojao samo jedan pravi suvremeni zagrebački flaner- Fedor Kritovac. Meni je on bio utjelovljenje flanerstva. Fedora Kritovca nisam znao, znao sam da organizira neke izložbe na temu grada, ali nakon 6 mjeseci postojanja Nepoznatog Zagreba mi se on javio mailom, da mi kaže da obrađujemo iste teme i tako smo se uspjeli samo jednom sresti prije njegove smrti. A kako sam neko vrijeme živio u inozemstvu, termin flanirati ima čak pomalo pogrdno značenje- besposličariti i iz zabave nešto gledati.“

S Vanjom smo se sastali u Ericssonu gdje radi, na rubu kvarta Trešnjevke koje još uvijek ima tisuću slojeva. Spajajući korporativni posao od čega živi, za blog ističe kako je on samo njegova zabava. „Skoro 3 godine i skoro 1000 postova. Teško je reći kako je započelo, od malena sam volio virkati i zavirivati tamo gdje drugi ne vole. Rođen sam u Zagrebu, ali sam odrastao kod Markuševca pa sam zapravo izvangradsko dijete, a u grad bi išao kod zubara, u školu… Ja nisam iz te struke, nemam veze ni sa urbanizmom, sociologijom, arhitekturom, prometom.“ Vanja je i planinar pa donekle gradu pristupa i sa planinarskom pozornošću, pažnjom gdje, kuda i kako proći.

Onaj Zagreb koji gledamo kroz njegov blog posve je privatan, intiman štoviše, ali je daleko od onog kojeg nam serviraju u medijima, turističkim pamfletima:  „Zagreb je i Katedrala i Donji grad, sve ono što vidimo na razglednicama, ali i ono što ne primjećujemo. Puno je zanimljivije u hodanju kroz grad podići pogled ili zaviriti u neki haustor, na fasadu, ići u neku ulicu koju nisam prošao. Smrt mi je kada razmišljam da moram svaki dan ići istom rutom na posao, pokušavam svaki dan naći novi put, kombiniram različite prilaze. Bili su mi zanimljivi odvodni kanali iza Španskog, to je jedan manje glamurozan Zagreb, ali on kao takav postoji, a prosječnom čovjeku je to tema koji nije važna razmišljanja . Puno su mi zanimljivije druge strane fasade.

Volio bih napraviti alternativni vodič po Zagrebu, da afirmiram i druge dijelove grada, ne samo one koji su obično u vodičima.“

*ToiToi WC-i sa Sudnjeg dana kod Radničke ceste

Primijetila sam izuzetno pozitivan feedback čitatelja, njihovu sklonost ka komentiranju, jedan osjećaj zahvalnosti koji gaje prema tebi i tvome blogu- ti im Zagreb ponovno otkrivaš. Kolika su ti motivacija za blog sami čitatelji?

„Blog ima tri vrste čitatelja:  zagrebonostalgičare, one koji su se odselili iz grada i nemaju puno kontakta s njim, oni traže u mojim postovima Zagreb kakav je nekad bio ili neke detalje, no moja namjera nije pothranjivati njihovu nostalgiju i kopati po prošlosti.  Nastojim sagledati grad kakav je danas, uz sve svoje mijene- pozdravljam sve one pozitivne nove stvari koje dolaze danas. Tu postoje još i čitatelji koji su zainteresirani za fotografiju, ali i neki koji su mi se javili zbog traženja nekih podataka oko arhitekture. Čitatelji su mi  sigurno veliki poticaj, ali bi to radio zbog sebe i da imam 10 čitatelja. Ipak, nastojim ne povrijediti nikoga tko se sentimentalno veže uz neke dijelove grada koje ja kritički obradim. Sada čak postoji jedna mala, ali vesela ekipa 60-godišnjaka koja mi stalno pomaže oko fotografija, koji iz svoga gušta lutaju po gradu i fotkaju za svoje teme i interese.“

A kako izgledaju njegova lutanja, priredi li se unaprijed, zna li kuda će ići, i koliko je još nepoznatog Zagreba zaista ostalo „nepoznato“?

„Najčešće ne znam danas što ću pisati sutra, ali neke veće teme poput zagrebačkih slavina za vodu treba ipak malo prirediti, naći arhivske fotke, prokopati na webu i u knjigama. Sad sam recimo slikao lijepo šuškavo lišće ispred zgrade, to mi je sjajno. Ne bojim se da ću ostati bez tema, jer svaki dan je zapravo novi grad,  u njemu se stalno nešto mijenja, on je dinamičan organizam. (Kon)tekst je izuzetno bitan segment mojeg bloga. Plan grada mi je u glavi, ali postoje neki veći predjeli grada gdje nisam bio i ulice kojima još nisam prošao.“

*Cementara u Podsusedu

Moramo  pohvaliti Vanjino oko za detalje, to je danas rijetka osobina, donekle zbog toga što smo zasićeni prizorima, osobito prizorima grada u medijima pa ni ne vidimo ono što je bitno, zanimljivo, drugačije, a jednim dijelom zbog toga što nemamo više vremena za osobni grad, za lutanja. Vanja sjedne na bicikl ili se prošeće i napravi fotografija za 30 postova, kaže da ima toga dosta, samo treba ići po ulici, gledati otvorenim očima.

A kako pretvoriti hobi u posao, ima li Vanja nekih planova za budućnost? „Trenutačno slažem prijedlog biciklističkih ruta u Zagrebu, afirmiranja prometnica koje nisu toliko opterećene i koje bi pružale sigurnu i ugodnu vožnju, ali i nešto zanimljivo za vidjeti. Predložio sam ideju i Gradskom uredu za planiranje, tako da i tu nešto radim,  to je tema koja gleda u budućnost, spojiti sadašnje stanje i konstruktivno predložiti nešto za budućnost.“

I konačno, pitali smo Vanju da nam savjetuje novu turu grada, mjesta koje nikako ne smijemo zaobići:

„Predložio bi svima da posjete staru Trešnjevku, tu ima puno stvari koje treba pogledati: šahtove iz vremena prije Drugog svjetskog rata, tragove Samoborčeka, neuočljive prolaze između zgrada. Trešnjevka je kvart koji živi svaki dan drugačije-nekada je zanimljiva žena koja klofa tepih, nekada muškarac koji šeta psa. O kvartovima i ljudima može se pričati beskonačno mnogo priča.“

A na blogu Nepoznati Zagreb i dalje promatrajte ono skriveno.

* Vrhunac sreće

*Zarastao ulaz u kompleks podzemnih skloništa ispod Gornjeg grada