Bob Dylan izlaže u galeriji Gagosian
Kreativnoj osobi teško se zadržati na jednoj grani umjetnosti, u jednoj interesnoj sferi ili makar na jednoj adresi, a primjer toga je i Dylan Bob. O njegovom utjecaju na popularnu glazbu i kulturu jedan članak bio bi nedovoljan pa ćemo taj dio elegantno preskočiti, a osvrnut ćemo se na njegove izlete u slikarstvo, dvodimenzionalni svijet tišine.
Za sve vas koji niste znali, od 1994. godine do danas, Dylan je objavio čak tri knjige sa svojim crtežima i slikama, njegovi radovi postavljeni su u značajnim svjetskim galerijama, a kist je postao jedan od dražih mu „instrumenata“.
Njegova prva velika izložba naziva „The Drawn Blank Series“, u jesen 2007. godine, bila je postavljena u njemačkom Kunstammlungen Chemnitz. Uslijedila je „The Brazil Series“ u Nacionalnom muzeju Danske u Kopenhagenu, 2010. godine. Prošli mjesec, u njujorškoj galeriji Gagosian, predstavljena je najnovija serija Dylanovih radova pod imenom „Revisionist art: Thirty Works by Bob Dylan“, u kojoj se Dylan uglavnom bavi propitkivanjem masovne kulture. Naslovnice časopisa kao što su Life ili Playboy, uvećava na veličinu plakata te kombinira različite stilove, tehnike i elemente kako bi stvorio nova značenja. Kako to u konačnici izgleda, pogledajte u nastavku:
Zanimljivo; prošlogodišnja izložba Dylanovih radova u Gagosianu izazvala je pravi skandal.
Naime, na slikama iz serije „The Asia Series“, predstavljenim kao njegova osobna sjećanja s turneje u Japanu, Kini, Vijetnamu i Koreji, neki prizori bili su identični onima s fotografija slavnih Henrija Cartier-Bressona, Leona Busya ili Dmitrija Kessela. Slučajnog li slučaja? O tom slučaju Dylan se nikad nije očitovao, a galerija je svojedobno izjavila da je Dylanova serija bila „inspirirana mnoštvom različitih izvora“.
Treba li nas čuditi odluka galerije o ponovnom izlaganju njegovih nadahnutih radova?
Uzmemo li u obzir publicitet koji Dylanovo ime navlači gdje god da se pojavi, broj njegovih obožavatelja i, posljedično, količinu novaca koji će se sliti u blagajne njujorške galerije, potez Gagosiana i nije tako čudan…
Jedino što bi nas možda moglo začuditi bilo bi kada bi netko radije posjedovao Dylanovu sliku nego gramofonsku ploču. Ono oko čega nikakvih sumnji nemamo i dalje je pjesnička sloboda.
