Tragovi kolektivnog pamćenja

U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti  u Rijeci, Dolac 1, u tijeku je putujuća izložba “Recorded memories /Zabilježena sjećanja”, projekt jedanaest regionalnih Goethe-Instituta i Muzeja za fotografiju Braunschweig (o čemu smo pisali ovdje).Kustosica izložbe je Constanze Wicke i kustosi iz jedanaest zemalja Jugoistočne Europe.
Izložba predstavlja fotografije, video radove i instalacije umjetnika i umjetnica koji se bave pitanjima kolektivnog pamćenja, različitih kultura i mjesta sjećanja, naročito ulogom slika u ovim procesima. Izložba pruža uvid u različite povijesne narative, ali i u različite umjetničke načine upotrebe kamere, od trezvenog registriranja, subjektivnog dokumentiranja i biografskih priča do analitičkog preispitivanja povijesti i bilježenja tragova radnje.
Tematsko uređenje postava (politički pejzaži i prostori, tragovi zločina prošlosti, individualno sjećanje i kolektivna prošlost, slike kao sjećanje na prošlost, izgradnja i razgradnja kolektivnog sjećanja, ponovno /postavljanje scene) služi kao vodič i nudi različite perspektive za promatranje izloženih djela.

Izbor umjetničkih radova na ovoj izložbi polazi od pretpostavke da fotografski, filmski i video-mediji imaju poseban odnos prema prošlosti i igraju bitnu ulogu u predstavljanju individualnih rituala sjećanja i kultura kolektivnog pamćenja. Odabrane umjetnice i umjetnici su: Fani Zguro (Albanija), Milomir Kovačević (Bosna i Hercegovina), Nikola Mihov i Peter Tzanev (Bugarska), Panos Kokkinias, Andreas Tsonidis i Vangelis Vlahos (Grčka), Hassan Abdelghani, Jelena Blagović i Sandra Vitaljić (Hrvatska), Sašo Stanojkoviǩ i Žaneta Vangeli (Makedonija), Pavel Brăila (Moldavija), Michele Bressan, Iosif Király i Ştefan Sava (Rumunjska), Ana Adamović, Nikola Radić Lucati, Stefana Savić i Predrag Terzić (Srbija), Erhan Muratoğlu (Turska), Marianna Christofides (Cipar).
Ovom prilikom predstavljamo neke od njih.

Peter Tzanev (r.1967., Bugarska): Ponovno -/Postavljanje scene
„Mnogo fabrika je zatvoreno nakon pada socijalističkog režima u Bugarskoj. Opremljen službenom dozvolom za umjetnički projekat, 2011. godine zaputio sam se u jednu od ovih fabrika koje su tada već bile mrtve zadnjih 20 godina. Našao sam se usamljen sa svojom namjerom u kolosalnim fabričkim halama u kojima je nekada radilo preko 3 000 ljudi. Stojeći u ovom zatvorenom prostoru sa pokidanim konstrukcijama, zjapećim rupama i šupljinama, poharanim kredencima i ormarićima i alatima koji su postali neupotrebljivi, postao sam svjestan činjenice da ove ruine predstavljaju određenu formu ‘napuštenog nasljeđa’. One ne pobuđuju odgovarajuće emocionalne reakcije, one su emocionalne praznine. Unutar ovih ruina čovjek je niko, stranac. Sam čin gledanja na ruine je nestvaran; oni koji sa njima žele ostvariti neku vezu i sami moraju postati duhovi. Ruine nemaju identitet, one su ‘Projektna područja’.“

Peter Tzanev:Iz serije: Project Areas, 2011.

Michele Bressan (r.1980. u Trstu, živi u Bukureštu): Politički pejzaži i prostori
„Moja studija dokumentira okoliš i način na koji ljudi djeluju u njemu. Ja također tražim razne socio-historijske reference, pri čemu se koncentrišem na životna okruženja i njihove granice. Kako bismo bili u stanju razumjeti sve i shvatiti lokalne specifičnosti, važno je odrediti jasno definirane teme, kao što su „stambena područja“, „javni prostori“, „stanovi“, itd.Fotografije velikog formata nam omogućavaju da se približimo slici, a visoka gustoća detalja dozvoljava alternativne poglede na nju. Ovaj oblik „tableau fotografije“ ukazuje na opsežniji i slojevitiji pregled i omogućava gledaocima da sami biraju svoj pristup. Nepomična slika postavlja okvir unutar kojeg doživljavamo detalje pored kojih inače prolazimo bez da obratimo pažnju. Ovim slikama definiram identitete različitih prostora i njihove međusobne odnose, a na taj način stvaram vizualno sučelje koje kombinira prostor, vrijeme i sjećanje.“

Michele Bressan: Lacul Morii, Bucharest, 2011. Iz serije: Postcards from home

Nikola Mihov (r.1982. u Sofiji, Bugarska; živi u Sofiji i Parizu) Politički pejzaži i prostori
„Projekt prati sudbine najznačajnijih spomenika iz komunističkog perioda, od njihovog podizanja do danas: 34 fotografije popraćene detaljnim informacijama o historijatu spomenika koje sam prikupljao više od tri godine. Naziv za ovu seriju fotografija posudio sam iz jednog grafita: Neko je napisao „Zaboravite svoju prošlost“ iznad ulaza u spomenik podignut u čast socijalističkog pokreta Bugarske na planini Buzluđa. On savršeno opisuje ono što se u ovom trenutku događa spomenicima ove vrste. Nekadašnji simboli ponosa i izrazi poštovanja prema naciji su prepušteni propadanju. Bez obzira da li su posvećeni Aprilskom ustanku iz 1876. godine, sovjetskoj vojsci ili Srpsko-bugarskom ratu, svi su oni svedeni na tihe simbole zaboravljene prošlosti.“

Nikola Mihov: Memorial House of the Bulgarian Communist Party, Buzludja, Forget Your Past – communist era monuments in Bulgaria, 2009–2012

Sandra Vitaljić (r.1972. u Puli, Hrvatska; živi u Zagrebu):Tragovi zločina prošlosti
„Pejzaži na fotografijama iz serije “Neplodna tla” obilježeni su traumom, povijesnim događajima i ljudskim iskustvom. Šume, polja ili rijeke, dio su narodnih bajki i mitova, no postali su dio političke retorike i davali legitimitet sustavima i ideologijama. Imena poput Jasenovca i Bleiburga nadišla su svoju topografsku referentnost, te sa svakim spominjanjem uključivala različite moguće interpretacije i kontekstualizacije. Zanimala su me mjesta koja je politička retorika obilato koristila u svojim huškačkim govorima tijekom 90-tih, mjesta institucionaliziranog sjećanja, kao i ona koja nikada neće biti obilježena nekom spomen pločom. Slično kao nakon II svjetskog rata, i nakon rata u bivšoj Jugoslaviji politike sjećanja označavale su ono čega se treba sjećati, a potiskivale ono što je bilo poželjno zaboraviti. Serijom fotografija Neplodna tla nastojim kreirati mjesto sjećanja unutar prostora fotografije, alternativni memento kojeg ne kreira ideologija, već potreba da se otvori prostor sjećanja i za žrtve koje nikada neće dobiti svoj mjesto u oficijelnoj kulturi pamćenja.”

Sandra Vitaljić: Sisak, iz serije Unfertile Gronds/Neplodna tla, 2008. – 2012

Stefana Savić (r.1979. u Kraljevu, Srbija; živi u Beogradu): Individualno sjećanje i kolektivna prošlost
„Polka je serija crno-bijelih fotografija kojima pokušavam rekonstruirati porodična sjećanja i ispitati ulogu fotografije u procesu pamćenja. Pokušavam predstaviti vlastito ‘sjećanje’ događaja koje nisam lično iskusila i ljudi koje nisam lično upoznala, ali koji su bitni dijelovi historije moje porodice. Marianne Hirsch je skovala termin ‘postmemory’ da opiše ovaj koncept; odnos između onih rođenih kasnije i kolektivnih traumatskih iskustava prethodne generacije. Ova ‘sjećanja’ ne proizlaze iz učešća u stvarnim događajima, već iz prepričavanja generacije stvarnih svjedoka tog vremena. Ona su ukorijenjena u atmosferi, slikama i stavovima koje su oblikovali, te imaju tako dominantan afektivni učinak i snagu da se mogu internalizovati od strane mlađe generacije kao ‘naslijeđena sjećanja’.“

Stefana Savić: Polka, 2011./12.

Milomir Kovačević (r.1961.u Čajniču, BiH; živi u Parizu): Izgradnja i razgradnja kolektivnog sjećanja
„6. aprila, na godišnjicu oslobođenja Sarajeva, položeno je cvijeće u znak sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata. Nosili smo kapicu sa crvenom zvijezdom sa ponosom, cijeneći mir i jugoslavenski duh koji se nije razlikovao u narodima. Na taj dan, 1989. godine, posmatrao sam mlade pionire dok su spuštali cvijeće u čast osloboditelja pred bistu Veselina Masleše, pisca i heroja Drugog svjetskog rata po kome je njihova škola dobila ime. Nedugo zatim, otišao sam u tu školu i napravio portrete svakog od pionira ispred crteža koji je veličao Jugoslovensku narodnu armiju, koja je bila garant mira i stabilnosti jugoslovenskih granica. Svi su bili radosni i ponosni. Niko nije imao osjaćaj da će se uskoro sve promijeniti.“

Milomir Kovačević: iz serije Tito’s Pioneers, Sarajevo, 6th April 1989

Izložba je otvorena u svibnju 2013. u Muzeju za fotografiju u Braunschweigu, već je gostovala u Sarajevu a nakon Rijeke (bit će otvorena do 1.ožujka), proputovat će kroz zemlje Jugoistočne Europe.