Novi sloj vremena

„Glavna kvaliteta gradskih trgova kao nositelja urbanog društvenog života počiva s jedne strane na kontinuitetu njihova identiteta, te s druge strane na njihovoj otvorenosti spram primanja novih scenarija događanja, novih identiteta. Prostor naše intervencije bio je upravo bremenit tim, čak i uzajamno suprotstavljenim, identitetima. S toga je bilo potrebno projektantski pronaći „zajednički nazivnik“ koji bi s jedne strane integrirao te različite identitete, te s druge strane omogućio „prazninu“ otvorenu za primanje novih značenja, stvaranje nove „memorije“, objašnjavaju arhitekti.

„Trg Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića predstavlja segment kontinuiranog „prelijevanja“ javnih gradskih prostora, od Bastiona i Trga Pet Bunara, preko Kalelarge, naznake antičkog decumanusa, pa sve dalje do Foruma. Ukupnoj gustoći i nabijenosti povijesno izuzetno vrijedne urbane cjeline, pridodani su i arheološki nalazi rimskih i srednjovjekovnih gradskih vrata.
U tako iznimno bogatom kontekstu nova arhitektonska intervencija svedena je više na reduciranje i akcentiranje bitnih elemenata identiteta, nego li na stvaranje nepotrebnih „novih“ atrakcija. Arhitektonski prosede konstituiran je u „brisanju viška“, odnosno slojeva, fizičkih i memorijskih, koji zamućuju jasnoću urbane matrice definirane kroz povijest; te s druge strane integriranju arheoloških nalaza u život trga danas, na način koji će afirmirati arheologiju, a da od nje ne čini jeftin spektakl.

Rješenje je svedeno na tri projektantske odluke: arheologiju uključiti u život trga, a ne izolirati je u „muzej na otvorenom“; složenu geometriju prostora (i tlocrtno i visinski) riješiti jedinstvenom kontinuiranom plohom koja bi povezala sve „različitosti“ povijesnih, ambijentalnih i funkcionalnih sekvenci; te „urbanu opremu“ riješiti kao kontinuitet trga, a ne kao aplicirane elemente. Stoga je prostor trga rješavan prije svega kroz „topografiju“ hodne plohe trga, stvarajući glatku, tekuću, plohu koja spaja sve nivelete trga, ali istovremeno poprima, kroz različite materijale, specifične funkcije: – „prozor u prošlost“, na staklenom dijelu uz i iznad arheološke prezentacije; – „urbani mobiljar“ kao anastiloza arheologije ili pak drvena hipertrofirana klupa na promjeni nivelete zelenog otoka oko postojećih platana.

Trg je projektiran s namjerom da se arhitektonska gesta svede na „suštinu“, minimalno vidljivu, svojevrsno „pospremanje“ koje će optimalno istaknuti zatečenu, ali prikrivenu vrijednost, istovremeno razotkriti esenciju prostora, ali mu i omogućiti i nova korištenja, tumačenja, neke nove identitete. Poetika prostora je bila već prisutna, a mi smo našom intervencijom pokušali postaviti „pravi kadar“ kojim bi ta poetika postala još prisutnija, još jasnija.

Arhitektonska intervencija je shvaćena kao tek jedan „sloj u vremenu“, nešto dodano ili oduzeto, u određenom trenu vremena. Željeli smo izbjeći arhitektonsku ekspresiju koja bi „sada“ (vrijeme intervencije) pokušala postaviti u poziciju „zauvijek“, te ostaviti „prostor“ u kojem će se moći stvoriti neki novi identiteti kroz neka nova korišitenja“, kažu arhitekti.

Arhitektonsko-urbanističko uređenje Trga Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića
Investitor: Grad Zadar
Autori: Aleksandra Krebel i Alan Kostrenčić
Fotografije: Damir Fabijanić
Projektna tvrtka: „Kostrenčić i Krebel – arhitekti“ d.o.o.
Godina projektiranja: 2009.
Godina dovršetka gradnje: 2013.
Površina lokacije: 2900 m2