Šareni street art umjesto Dinamovog grba

Iako vas gotovo na dnevnoj bazi informiramo o različitim street art intervencijama u svijetu i takvu vrstu izričaja smatramo izuzetno važnom kategorijom koliko u propitivanju značenja javnog prostora, toliko i u adresiranju „galerijske umjetnosti“, zapravo se rijetko susrećemo s domaćim intervencijama u javnom prostoru. Muzej ulične umjetnosti svakako je najvažniji projekt koji je potaknuo dijalog u javnosti o street artu, afirmirajući neke manje „zanimljive“ zagrebačke kvartove, ali i pokazujući da je domaća produkcija itekako na svjetskoj razini.

Danas s vama dijelimo odličan mini-projekt za koji su zaslužni Helena Stublić i Matija Kralj, u podcijenjenom rezidencijalnom zagrebačkom kvartu- Vrbanima, te rezultate radionice na kojoj su sudjelovali umjetnici tijekom prošlog vikenda.

Naime, do ideje za projekt došlo je potpuno neplanirano i ad hoc. Predstavnica stanara zgrade na ulazu br.21, kako nam je objasnila Helena, krenula je prije nekih mjesec dana s opsežnijim radovima u uređenje stubišta i zajedničkih prostorija. Ostaci grafita, nogometne poruke i želja nekih stanara da se na mjestu ulaza oslika veliki Dinamov grb, Helenu je potaknulo da stvar uzme u svoje ruke i u dogovoru s predstavnicom stanara odlučuje napraviti svojevrsnu prostornu intervenciju.

Danas su Vrbani, ističe Helena, primjer dobre planske gradnje iz 80-tih godina prošlog stoljeća s obiljem zelenila, parkova i dječjih igrališta. U neposrednoj blizini nalazi se samo jezero Jarun, a Vrbani se sa sjeverne strane nastavljaju kao logičan urbani potez. Stoga, prolaz kroz zgradu kao poveznica prostora ulice i blizine Zagrebačke avenije s prostorom parka koji je zatvoren zgradama sa svih strana.

„U razgovoru s kiparom Matijom Kraljem i na njegov prijedlog odlučili smo napraviti umjetničku radionicu. Na poziv su se odazvali Matijini kolege s Akademije, te sam bila i više nego ugodno iznenađena da su ljudi bili spremni sudjelovati u radionici samo za materijale i hranu i piće za ta dva dana. Sama priprema radionice trajala je oko tri tjedna, jednom smo se svi našli tamo kako bi umjetnici pregledali prostor, porazgovarali o svemu i rekli neke svoje ideje. Sljedeći vikend nakon sastanka odvijala se radionica.“

Na radionici je sudjelovalo osam umjetnika (Dina Karadžić, Ivan Fodor, Ivana Zubović, Matija Kralj, Marko Pašalić, Marija Lopac, Neva Kiš, Tea Stražičić), istražujući prostorne zadatosti i aplicirajući tematske raznolikosti, no unatoč većinom pozitivnim reakcijama stanara, bilo je i onih manje pozitivnih, ističe Helena.

„U nedjelju ujutro svjedočili smo manjem incidentu gdje je nekoliko ljudi prosvjedovalo zbog jedne slike krokodila sa zlatnim križem. Jedan stariji čovjek bio je čak i vrlo agresivan, prijetio je da će zvati policiju i sl. Na našu sreću, ništa se ozbiljnije nije dogodilo. Ispada da stavljanje vjerskih simbola (ili ikakvih koji na to asociraju) u kontekst koji je neuobičajen, nije dobrodošlo, i smatra se, prema riječima te osobe, vrijeđanjem vjerskih osjećaja. Na kraju, kako bismo izbjegli daljnje prepirke, umjetnica je pristala na to da križ bude zamijenjen Mercedesovim znakom“, opisuje organizatorica.

Ipak, projekt je potrebno sagledavati u kontestu lokalnog djelovanja i osnaživanja zajednice te razmišljanja o prostoru koji nas okružuje: „Cijela stvar me potaknula na razmišljanje oko toga koliko ljudi malo razmišljaju o zajednici u kojoj žive, koliko im je malo stalo do ljudi i prostora u kojem žive i kako se malo angažiraju oko ičega. Ipak, čini se da kada netko drugi radi, onda se svi osjećaju da su pozvani to kritizirati. Odlučila sam se angažirati oko toga jer nisam htjela to prepustiti slučaju. A znala sam i da ako ja to ne napravim/organiziram da to zapravo nitko niti neće“, Helena završava misao o svojem projektu.

Upravo ova mini intervencija, koja ne mora nužno uključivati čitav kvart, već samo zid ili prolaz, pokazuje koliko je entuzijazma potrebno za promjenu. „Misli globalno, djeluj lokalno“, u ovom je slučaju posve primjenjiva poslovica.