Stiže nam Picasso!

Službeno je potvrđeno. U Galeriji Klovićevi dvori 23. ožujka 2013. godine otvara se izložba Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz. Bombastično najavljivana kao najskuplja hrvatska izložba, pa i preskupa izložba neprilagođena vremenu u kojem se postavlja, nesumnjivo je da se radi o jednom od najvećih umjetnika svih vremena, a složili bi se i s tumačenjem tog projekta kao strateški važnog za hrvatsku kulturu.

Izgleda da je uspješno završeni festival hrvatske kulture u Parizu Croatie, la voici! zaista potaknuo hvalevrijednu međunarodnu suradnju koja je reulturala dogovorom o ustupanju dragocjenog dijela francuske nacionalne baštine našoj maloj državi koja čak još nije ni članica Europske unije, ali očito uživa povjerenja barem na umjetničkoj razini. Iz Klovićevih dvora čak smatraju kako je sretna koincidencija što će se izložba održavati upravo u mjesecima prije ulaska u uniju budući da će se nakon nje umjetnine konačno vratiti u stalni postav, nakon višegodišnjeg izbivanja zbog renovacije Muzeja u Francuskoj.

Kipar ( Pariz, 1931.)

Jamačno zahtjevan međunarodni projekt dviju država, Republike Hrvatske i Republike Francuske, čiju su realizaciju pokrenule njihove renomirane institucije, Galerija Klovićevi dvori i Musée National Picasso, tako će nam donijeti 56 slika i skulptura najslavnijeg majstora 20. stoljeća. Izložbu će postaviti ravnateljica Muzeja Picasso i autorica izložbe Anne Baldassari, koja je 2004. u Klovićevim dvorima bila kustosica izložbe ‘Picasso i Dora Maar: dodir pogledima’, i zahvaljujući kojoj je uopće došlo do ove izložbe. Neka od najvrednijih djela iz Picassovog opusa tako će se smjestiti na drugom katu Galerije, u skladu s dogovorom s francuskim Ministrarstvom kulture a zbog sigurnosnih razloga, na kojem je do 10. ožujka još stignete pogledati izložbu Refleksije vremena: 1945.-1955.

Portret Dore Maar (Pariz, 1937.)

Postav će uključiti više od stotinu radova i dokumenata od ranih radova do posljednjih godina dugog i plodnog života umjetnika. Slike, skulpture i fotografije nanizane u kronološkom slijedu započinju sa slikom četrnaestogodišnjeg Picassa Čovjek s kapom (1895.) na kojoj on ispituje slikarsko nasljeđe svojih velikih španjolskih slikarskih očeva. U sljedećem tipičnom radu plavog perioda Portretu muškarca (1902.-1903.) predstavlja se u sasvim drugom svjetlu, kao tužni lik podložan sudbini ukletog umjetnika.

Portret muškarca (Pariz-Barcelona 1902./1903.)

Izložba će tako kroz najraznovrsnije oblike paralelnih izražajnih formi pokazati bogatstvo različitosti, neiscrpne kreativnosti, nenadmašnog majstorstva u svim umjetničkim fazama velikog stvaratelja modernizma: plavi i ružičasti period, protokubizam i istraživanja Afrike, amblematske radove sintetičkog kubizma, „klasični“ period, nadrealističku fazu te kasne slike. Izložba završava autoportretom Nedjelja završenim neposredno pred smrt 1971. godine, kojim ponovno odaje počast Velasquezu, Rembrandtu i Goyi.

Galerija kaže kako izložba ovakvog karaktera i vrijednosti zahtjeva pridržavanje i provedbu svih muzeoloških i sigurnosnih standarda svjetske razine pa je ne bi bilo moguće realizirati bez podrške Ministarstva kulture i Grada Zagreba kao ni brojnih sponzora koji su prepoznali važnost i unatoč nezahvalnim i teškim vremenima financijski poduprli projekt. Uprava Musée National Picasso u Parizu pristala je dati dozvolu da, iznimno za potrebe izložbe u Zagrebu, izložbu osigurava domaća osiguravajuća kuća što je svojevrsni presedan učinjen kao ustupak Galeriji Klovićevi dvori kako bi, unatoč financijski zahtjevnom troškovniku organizacije izložbe, uspjela finalizirati projekt.

Paul kao Pierrot (Pariz, 1925.)

Picasso je nesumljivo promijenio 20. stoljeće, pomaknuo granice umjetnosti, uzdrmao tradicionalne slikarske žanrove i stvorio novu slikarsku epistemologiju. Vladao je svojom epohom bez premca. Posljednji od modernista, bio je prvi od suvremenika. Ravnateljica Klovićevih dvora, Marina Viculin, smatra da će u ovoj godini biti teško nadmašiti taj izložbeni projekt budući da se očekuje da će on, nadmašiti sve dosadašnje izložbe u Klovićevim dvorima. Kada govorimo o brojkama, neke od najposjećenijih izložbi u ovoj galeriji kao ‘Van Gogh, Mondrian i Haaška slikarska škola’, ‘Dora Maar i Picasso’, ‘Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma’, ‘Pompeji – život u sjeni Vezuva’ i ‘Marc Chagall – Priča nad pričama’ imale su između 80 i 100 tisuća posjetitelja.

Žena s okovratnikom (1926.)

Nadamo se da će ovaj umjetnički projekt prerasti naše regionalne okvire i postati predmetom umjetničkog interesa velikog broja ljudi iz ovog dijela Europe, kao što je to sigurno redoviti slučaj sa izložbama Picassovih djela, no problem marketinga o kojem se, međuostalom, zdušno raspravljalo proteklog mjeseca sigurno nije zanemariv. Iako je priprema izložbe trajala samo šest mjeseci, a očekivano bi bilo trajanje od recimo tri godine, što jasno opet ovisi o financijskim mogućnostima, ostaje otvoreno pitanje da li se ipak, i u tim okvirima, moglo ranije osmisliti kampanju i više pažnje posvetiti oglašavanju, i to na međunarodnom nivou. U ovom trenutku možemo samo zaželiti uspjeh Klovićevim dvorima kao i rekordnu posjećenost izložbe, jer investicija od toliko milijuna kuna zapravo je investicija svih nas, a ne samo Ministrarstva i Galerije.