Maskirni i leopard uzorak za dubrovačke zidne
Izgleda da je zaigranom dubrovačkom gradonačelniku Andru Vlahušiću nakon „bezvrijednog kamenjara“ Srđa dosadila i poznata vizura gradskih zidina. Sredinom listopada probno je snažnim projektorima osvjetljena tvrđava Sv. Ivana te dio zidina iznad kupališta „Uvalica“, a ideja je, sudeći po probi, grad prigodice pretvarati u jeftini disko ili reklamni pano. Očito nekima danas nije dovoljno spektakularan.
Napadne animacije, raznobojni, intenzivni uzorci i zasljepljujuće hladno svjetlo, zidinama su na jednu večer potpuno promijenili karakter i građanima Dubrovnika nagovijestili budući dizajn tvrđave iz 14. stoljeća. Svedena na projekcijsko platno, lišena vlastitog sadržaja, sprema je primiti onaj za koji netko zainteresiran plati.
Osvjetljavanje povijesnih spomenika nije nimalo lak zadatak i trebali bi ga projektirati ljudi koji razumiju arhitekturu i povijesne sklopove u koje interveniraju izumom starim tek nešto više od 100 godina. Rasvjetni projekti i režija rasvjete mogu biti umjetnički podvizi, ali neartikulirano usmjeravanje tisuća luxa i „animacije na zahtjev“ nesumnjivo degradiraju dubrovačke zidine.
Grad Dubrovnik smatra da je ovakva tehnologija prihvatljiva samim time što „za postavljanje projektora nije potrebno zadirati u kulturno dobro“. Taj argument ne može biti promašeniji, jer dobro ili loše osvjetljenje itekako zadiru u postojeću umjetničku ideju, u vizure, doživljaj, a i opće vrijednosne aspekte neke kuće ili ambijenta. Lokalni konzervatorski odjel potvrdio je da svjetlosne probe „smatra nužnim za iznalaženje što kvalitetnijeg, odnosno konzervatorski prihvatljivog projektnog rješenja“, očito preskočivši pitanje toga treba li se uopće zidine osvjetljavati na ovakav način.
Projektiranje osvjetljenja osjetljiv je, ali krasan posao. Na našim se fakultetima, na žalost, baš i ne uči, ali postoje pojedinci koji ga dobro razumiju i rade. Počev od njegove uloge u ovom konkretnom slučaju, a spekulira se da predstavlja uvod u noćna razgledavanja zidina, do interpretacije, prijedlog nije stručno utemeljen, a otvara i put sličnim projektima. Spomenička se vrijednost kroz ovaj pokušaj ne naglašava, već negira.
Ta neumjesna i jeftina doskočica nije nastala jučer. Grad Dubrovnik već gotovo deset godina troši desetke milijuna kuna na promašene projekte osvjetljenja, koji su i pod istragom, tako da je 150.000 kuna koliko bi koštala dva projektora – sitna stavka. Koliko se može rekonstruirati iz probe i uz nju vezanih izjava, radi se o krajnjem neprofesionalizmu pa rezultat ni ne može biti drugačiji nego neprimjeren. A neprocjenjiva povijesna baština nije podloga za diletantske eksperimente.
Foto: www.dulist.hr
