Kristalna struktura u službi kulture
Zbog sklonosti velikim instalacijama koje iskustvo kod promatrača stvaraju uz pomoć svjetlosti, vode i zraka, Olafur Eliasson, dansko – islandski umjetnik, često surađuje s arhitektima. O takvoj suradnji već smo pisali ove godine ovdje. Ovom ćemo se prilikom osvrnuti na projekt za koncertnu dvoranu i konferencijski centar Harpa, koji je prošlog mjeseca otvorio vrata korisnicima u Reykjaviku.
Harpa centar projektirao je ured Henning Larsen Architects iz Kopenhagena u suradnji s lokalnim uredom Batteríið Arhitects. U 28.000 kvadratnih metara interijera smještene su četiri glavne dvorane koje predstavljaju četiri osnovna elementa prirode: vatru, vodu, zrak i zemlju.
Glavna dvorana, nazvana Eldborg, odraz je islandske vulkanske aktivnosti, tj. predstavlja vatru i njezin interijer u koji stane 1800 ljudi i crvene je boje. Manje dvorane predstavljaju sjeverno svjetlo – zrak, kalcitne kristale – zemlju i hladnu lagunu – vodu. Gledani iz predvorja, volumeni dvorana formiraju nakupinu koja podsjeća na planinske masive bazalitnih stijena i u jakom je kontrastu s otvorenom fasadom.
Upravo na fasadi arhitekti su ostvarili suradnju s Eliassonom. Kao i ostatak zgrade, fasada je inspirirana prirodom. Njena geometrijska struktura nastala je po uzoru na bazaltne formacije tipične za taj kraj. Modularni sistem geometrijskih formi od dvanaest strana, nazvan kvazicigla, osnovna je jedinica glavne, južne fasade. Više od tisuću kvazicigli od čelika i stakla koje čine tu fasadu stvaraju dijalog između zgrade, grada i okoline koji se materijalizira na fasadi kao kaleidoskopska igra boja.
Ostale fasade, kao i krov, napravljene su od presjeka tog geometrijskog sistema, plošne su i sastavljene od peterostranih i šesterostranih jedinica. Svjetlost i transparentnost tako su postali glavni element ove zgrade. Iza toga se krije ideja da se zgrada dematerijalizira, tj. da se u statičnost arhitektonskih tijela unese dinamika okoliša i prirode. Fasada zgrade reagira na svjetla grada, oceana i neba. Tako se njen izražaj konstantno mijenja s promjenom dana i izmjenama godišnjih doba. Da bi se udovoljilo prirodnoj različitosti, određeni broj kvazicigli izrađen je od dikromatskog stakla koje odražava zeleno, žuto ili narančasto svjetlo te njihove komplementarne boje. Tijekom dana fasada omogućava potpuno iskorištavanje danje svjetlosti u unutrašnjosti, a u noćnim satima crvene, zelene i plave LED lampe, ugrađene u kvazicigle, daju fasadi topli sjaj koji se odražava na okolinu, na tamnu vodu luke u kojoj je smješten novi centar.
Prema Eliassonovim riječima, kristalna struktura koju građevina preuzima iz prirode evokativna je metafora za Harpa centar kao kuću kulturnih aktivnosti. Tu će se ideje kristalizirati u forme, zvukovi u osjećaje, osjećaji u akcije, a akcije u život.
Harpa centar također je zamišljen kao osnova revitalizacijskog plana istočne luke Reykjavika. Plan predviđa novi gradski trg, ulicu s dućanima, hotel, stambene zgrade, obrazovne institucije i različitu novu industriju u toj zoni. Nova zgrada Harpa centra, smještena na razmeđi grada i mora, svojim gotovo skulpturalnim karakterom vizualni je element koji bi trebao snažno privlačiti ljude u tu novu gradsku zonu.
