
Ranije ove godine u Tajvanu je održan umjetnički festival u organizaciji Ministarstva šumarstva, kojim se nastoji podići svijest javnosti za sve veću ugroženost šuma na tome području koje je uzrokovano naglom urbanizacijom. Ipak, najveće je iznenađenje bio je tzv. „Šumski paviljon“, formiran od jedanaest lukova od svježe rezanog zelenog bambusa, u izvedbi internacionalnog ureda nArchitects, koji su centar pozornosti zauzeli sa projektom Canopy iz 2004. za njujoršku MoMA-u.

Paviljon je zamišljen kao zajednički kružni prostor iz kojeg niču ritmično postavljeni mrežasti lukovi, koncentrično formirani oko centralnog prostora. Tlocrt je inspiriran prstenovima drveta i različitim formama lukova koji se pronalaze u prirodi. Na isti način na koji beskonačne varijacije forme mogu proizići iz jednostavnog pravila grananja, tako je ovdje konfiguriran jednostavni parabolični luk koji bi u teoriji mogao generirati beskonačne konfiguracije luka.

No paviljon nije samo formalističko poigravanje, već nosi funkciju malog vanjskog kazališta. Kružno postavljana sjedala mogu služiti i za gledatelje, ali i za predstavu na kružnoj pozornici. Ideja arhitekata bila je dizajnirati svojevrsnu topografiju u posve ispražnjenom prostoru, ali i mjesto koje će omogućiti osjećaj skloništa, sigurnosti, hlada za posjetitelje parka koji je ujedno i matični teritorij tajvanskog domorodačkog plemena Amis. Ipak, sam projekt je bio suočen sa velikim kritikama plemenskih poglavica koji nisu bili uključeni u planiranje kompleksa koji uključuje i gradnju kasina. Kako bi se pomirile posvađane strane i istaknula kulturalna različitost, sam paviljon simbolički predstavlja mjesto pomirenja i mogućnost ujedinjenja u ideji očuvanja okoliša. Sam čin gradnje paviljona od bambusa povjeren je domorodačkom plemenu, tradicionalnim majstorima gradnje, koji su svojim tajnama građenja savjetovali arhitekte i projektu za MoMA-u.





Više o arhitektima pogledajte ovdje
Fotografije: Iwan Baan