Koteks – najbolje od Splita osamdesetih

1

Danas kada neki stručni tim, daleko od očiju javnosti, priprema splitsku kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture, neizbježne su paralele s opsegom, očekivanjima i posljedicama integralnog projekta VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Frenetična planska graditeljska ekspanzija Splita u realizacijama za Igre doživjela je svoj vrhunac, grad se iscrpio i već više od 35 godina ne uspijeva naći jednako snažne motive i sredstva niti razvojnu ideju na kojoj bi se gradio. Iako nam je iz toga vremena ostao niz kapitalnih arhitektonskih i infrastrukturnih projekata – od Magaševa Poljuda, preko tunela kroz Marjan, do pretvaranja Rive i Marmontove u šetnice – simbolički vjerojatno najsnažnija točka čitanja onog što je Split bio, mogao biti i danas jest upravo je kompleks koji čine Sportski centar Gripe i prodajni centar Koteks.

6

Sportski centar s dvije dvorane – velikom polivalentnom sa 6000 i malom s 3500 mjesta – te nizom pratećih prostora projektirali su sarajevski akademik Živorad Janković (1924-1990) i nedavno preminuli splitski arhitekt Slaven Rožić, dok je 1981. godine dovršeni Koteks Rožićevo remek-djelo koje istovremeno utjelovljuje i socijalističku potrošačku kulturu, ali i sasvim suvremene tipološke trendove u projektiranju sličnih sadržaja u urbanim centrima. Pješačkim nathodnikom povezan s povijesnom mletačkom tvrđavom Gripe, čitav se kompleks na više od 53000 kvadrata nalazi nedaleko od splitske jezgre koja bolno vapi za sadržajima i uslugama koje je nekada pružao, što njegovu današnju zapuštenost čini još apsurdnijom. Neprocjenjiva lokacija učinila ga je privlačnim plijenom spekulantima devedesetih, a privatizacijska šizofrenija kulminirala ocjenom da ga, “starog i ružnog”, treba srušiti (više ovdje). Četvrt stoljeća izbjegavanja artikulacije dijelom napuštenog prostora ostavilo je duboki trag, no kao što ni isforsirana Spaladium arena nije ugasila sportske sadržaje začete ranih sedamdesetih košarkaškom dvoranom “Jugoplastike”, tako ni trgovački centri po periferiji Splita nisu ugasili potrebe za prodajnim, ugostiteljskim i kulturnim sadržajima gradskog središta.

2

Terasama, trgovima i bogatim stepeništima povezani prostori dokolice, sporta i kupovine rijetko su demokratičan sklop u kojem se svatko osjeća pozvan boraviti ili njime prolaziti. Izlomljene linije presjeka i tlocrta snažni su, ali i odmjereni skulpturalni elementi, a dinamika pogleda i stalno promjenjive sjene koje prate kretanje daju kompleksu auru optimizma, stalno asocirajući na igru. Neuobičajena obrada pročelja svijetlim, koso postavljanim pločicama ublažila je monumentalnost objekata učinivši ga istovremeno i pristupačnijim i svečanijim od golog betona.

3

I za vedrog zimskog dana, a naročito u idealnim vremenskim uvjetima, sva su vanjska borilišta i igrališta i danas puna ljudi, iako su u neposrednoj blizini ruinirani prostori nekadašnjih restorana, robne kuće, noćnog kluba, knjižare, galerije, a trgovi služe samo prolaženju. Na palubama prodajnog centra nalazi se nekoliko kafića i trgovina, zbog potreba kvarta opstala je samoposluga, ali ne i robna kuća, na južnom se rubu zadržala poznata slastičarnica, a odnedavno je tu i klub zbog kojeg se nekadašnji trg za koji je planirana skulptura Vaska Lipovca pretvara u parkiralište, iako kompleks ima i višeetažnu podzemnu garažu.

7

Sve dvorane i dvoranice sportskog centra kojima upravlja Grad su u upotrebi, profesionalnoj ili amaterskoj, osiguravajući trajnu fluktuaciju ljudi što bi nekom pronicljivijem privatnom vlasniku poslovnog dijela kompleksa trebalo biti dovoljno da ga osmisli i stavi u funkciju. Dispozicija prostora omogućila je visoku varijabilnost namjene pa je tako u Koteksu i Gripama moguće “udomiti” niz sadržaja koji su originalno zamišljeni, ali i novih. Split, primjerice, u dvoranama na Gripama ima i veličinom idealne koncertne prostore. Kuriozitet je da je u velikoj dvorani 1985. godine započela turneja “Brothers in Arms” Dire Straitsa.

Nekada su se u njima održavali i sajmovi kakve danas trpaju u šatore na Žnjanu, a u jednom periodu i kazališne predstave. U proteklom je desetljeću tamo otvorena Kuća slave splitskog sporta, planirani začetak Muzeja sporta, još jedan snažan indikator simboličke vrijednosti mjesta za Splićane.

4

Što se poslovnih i prodajnih prostora tiče, Rožić je jedan od pionira rekonceptualizacije prodajnih centara u sedamdesetima, kada se izlozi dijelom ponovno okreću gradskoj ulici, naročito ako su u već visoko urbaniziranim područjima. Ideja trgovačkog centra preoblikovana je u lokalnu kulturu pa je tako izvan samih prodajnih jedinica javni, slobodni prostor, dijametralno suprotan zatvorenim blještavim ulicama “big box” trgovačkih centara na periferiji. Ležerna, zabavna ili “obiteljska” atmosfera kakva se režira u takvim centrima, ovdje je arhitekturom gotovo idealno oblikovana, a prilagođenost Mediteranu učinila ga je trajnijim krajolikom dokolice od uvezenih trendova i heterotopijskih prostora koji u sve siromašnijem hrvatskom društvu stvaraju kognitivnu disonancu koju je potrebno zatomljivati brojnim a(tra)kcijama.

5

“Društva se razlikuju u načinima na koje je komodifikacija, kao poseban oblik razmjene, strukturirana i kako se odnosi prema društvenom sustavu te u značajkama koje je potiču ili čine, u dugoročnim tendencijama da se širi ili stabilizira i, konačno, u kulturalnim i ideološkim premisama koje su utkane u njezino funkcioniranje.” (Kopytoff, Kulturalna biografija stvari, 1986). Kompleksna, visoko komodificirana društva, kakvo je i današnje hrvatsko, pokazuju otpor prema komodifikaciji onoga što se smatra singularnim/svetim: javnih i nacionalnih parkova, spomenika, nacionalne ili lokalne memorabilije. U tom smislu, Koteks kao građevina postaje nositelj i simbol ne samo prošlog vremena, već i planerske perspektive objekta i stoga ga je nemoguće gledati samo kao skup komercijalnih prostora. Gravitacijska snaga sofisticiranog kompleksa snažnija je od tržišne logike, što ne znači da je poriče. Turistifikacijom potisnuta kreativna nadgradnja mogla bi se lako, uz malo pravnog reda, nasloniti na tu već postojeću strukturu, te primiti potrebne, ali i razvijati nove sadržaje. Aktivnosti usmjerene na valorizaciju i buduće promišljanje Koteksa započele su početkom ove godine u sklopu projekta Motel Trogir, a početak formalne inicijative za zaštitu priprema se za proljeće. Ne želimo tvrditi da se Koteks može preko noći transformirati u drugačiji hibridni ili, primjerice, kulturni centar poput Kulturforuma u Berlinu, no položaj i vitalnost, čak i u ovom naročito nezahvalnom periodu, potencijal su koji je nedopustivo zanemariti.

Fotografije: Duška Boban