Novac jest vrijeme!
Aktualna financijska kriza društvo je potaknula na propitivanje mnogih ekonomskih strategija koje su bile uzimane zdravo za gotovo. Nemogućnost oslanjana na novac kao adekvatnu i sigurnu robu za koju se kupuje neka druga roba, postala je u recesiji jedan od temeljnih problema suvremenog čovjeka. Stoga, postavlja se pitanje je li moguće iznaći druge metode razmjene, a istodobno dobiti sve adekvatno za život? U nišu takvog razumijevanja problema idealno se uklopio koncept banke vremena. Nenovčana razmjena dobara i usluga poznata je od pamtivjeka, a banke vremena su postale kao jedna od mogućih opozicija nestabilnim vremenima, recipročno pružajući usluge, alternativne monetarnom sustavu.
Koncept banke vremena nije nov: javlja se još prije Industrijske revolucije u zamisli američkog anarhista Josiaha Warrena, koji je od 1827. do 1830. vodio Cincinnati Time Store. Njegova trgovina je bila zasnovana na zajedništvu i Marxovoj radnoj teoriji vrijednosti. No početkom osamdesetih godina 20.stoljeća, banke vremena postaju realni koncept čiji je idejni začetnik bio dr.Edgar Cahn. Tako je jedna od osnovnih stvari koje je naglasio ta da cijeli spektar ljudskih aktivnosti koje su temelj ljudskog društva zapravo uopće nisu tržišno vrednovane.
Banka vremena ne pravi razliku između visoko ili nekvalificiranog rada, jer je jedinica vremena ovdje najbitnija. One se mogu organizirati na različite načine, kao neformalne grupe građana, mogu djelovati kao posebni ogranci određenih organizacija ili to mogu biti samostalne organizacije civilnog društva, dok banka vremena koja funkcionira kao pravna osoba ima daleko veće mogućnosti razvoja.
Upravo je takav jedan projekt zaživio u Puli, a za sada je to prva organiziranija banka vremena u Hrvatskoj. Zove se „Ura po ura“ i u nju su uključeni pojedinci, grupe ljudi ili pravne osobe koje su spremne ponuditi svoje usluge drugima i za uzvrat primiti neku drugu pomoć. Usluge se obično ne razmjenjuju po principu “ja tebi – ti meni“, već se daje usluga onome tko treba nešto, sve dok ju je jedan od članova udruge voljan ponuditi, dok će taj isti član možda od nekog trećeg člana dobiti svoju traženu uslugu.
O djelovanju banke vremena Ura po Ura razgovarali smo s Danijelom Poropat, koja ističe kako je banka do sada upisala 56 članova, od čega 49 osoba i 7 udruga. „U usporedbi s drugim bankama vremena u svijetu, naša ima specifičnu strukturu jer većinu članova čine zaposlene osobe, a manjinu umirovljenici i studenti. Stoga ćemo u ovoj godini raditi posebne programe upravo s tom skupinom ljudi. Mislimo da je inače malo programa koji u fokusu imaju starije osobe i nemoćne. To je s jedne strane populacija niskog ekonomskog standarda kojoj je pomoć potrebna, a isto tako to su ljudi koji još uvijek imaju puno toga za dati, te se i dalje mogu osjećati korisnim članovima društva.“
Ističe kako je njeno djelovanje primjereno za lokalni nivo funkcioniranja, odnosno da djeluje kao praktičan model izgrađivanja susjedstva. „Usluge se brže i lakše razmjenjuju u lokalnoj zajednici. Međutim, banke vremena se međusobno umrežuju pa je moguća razmjena unutar te mreže. Primjerice, razmijenili smo nekoliko sati s Banche del Tempo iz Italije. Njihovi članovi iz Udina dobili su uslugu noćenja kod nas, a mi smo koristili uslugu noćenja kada smo bili u Rimu.“
U pulskoj banci vremena nude se raznolike usluge, njih više od 80: čitanje knjiga djeci i starijim osobama, čišćenje, sitni popravci u kući, prijevoz, masaža, yoga, različite edukacije, pomoć u učenju, pomoć u vrtu, briga za kućne ljubimce, asistencija starijim osobama, prevođenje, društvo za šetnje, psihološka pomoć, pomoć u pisanju projekata, rad na računalu, snimanje kamerom, itd.
Banke vremena se zapravo mogu nazivati i konceptom volontiranja 21.stoljeća, jer pomaganje funkcionira u oba smjera, a ne samo u jednom. Danijela Poropat objašnjava kako to znači da onaj kome se pomaže nije više samo korisnik, već je i partner. „Smatra se da svaki čovjek ima specifične vrijednosti i da svatko ima nešto za dati, a isto tako, svatko tko traži pomoć, osjeća se ugodnije ako ima mogućnost na neki način uzvratiti. U banci vremena, onaj koji prima pomoć nije više samo onaj koji je u ovisnoj situaciji o vama, već je svoju pasivnu ulogu promijenio u aktivnu. On tako dobiva dodatno poštovanje i obnavlja samopoštovanje. S druge strane kroz model banke vremena svaki sat uloženog vremena “proizvodi” najmanje dva, jer svaka gesta dobročinstva širi krugove davanja i primanja. Mi postajemo raspoloživi za one koji nas trebaju.“
Također, oni ne slijede tržišne uvjete ponude i potražnje jer se, naglašava Danijela, u niti jednoj bilanci neće pronaći, npr. vrijednost rada domaćica koje zapravo održavaju cijelo čovječanstvo, kao što niti briga za okoliš ili zaštitu životinja nije tržišno vrednovana, solidarna pomoć nije tržišno vrednovana i još puno toga. U banci vremena, nastavlja, sve aktivnosti koje su za tržišnu ekonomiju nebitne, postaju evidentne i valorizirane. „To je jednostavan način razvijanja konstruktivnog i solidarnog suživota, gdje vaše geste dobre volje postaju ono što vrijedi.“
Čini se da je ovakav koncept razmjene u Hrvatskoj naišao na plodno tlo jer pulsku banku vremena zasad zovu ljudi diljem Hrvatske. U Rovinju, Zagrebu i Osijeku polako se pokreću inicijative, a Ura po ura je spremna pomoći svakome tko to želi. Danijela ističe kako je vidljivo da su ljudi više motivirani za davanje nego za primanje, što se čini kao dobra polazna osnova, a malo je onih koji se uključuju zbog nekog krajnje pragmatičnog cilja.
Pulska se Ura po ura zajedno s bankama vremena Italije, Španjolske, Portugala i Velike Britanije kandidira za europski program kako bi jedni od drugih učili i razmijenili iskustva primjene modela banke vremena u područjima međugeneracijske solidarnosti, aktivnog građanstva, ekologije i solidarne ekonomije, multikulturalnosti, ravnopravnosti spolova, ali i odnosa i korištenja vremena.
I konačno, sam naziv udruge, baš kao što je u vremenskom bankarstvu valuta sat (ura), ima svoje inačice, ali objašnjava Danijela, Ura po ura ima još jednu razinu: „U SAD se valuta banke vremena zove Time Dollar, a u Velikoj Britaniji Time Credit, u Italiji samo Credit. Mi smo se odlučili za naziv Ura. Ura na hrvatskom znači sat i idealno opisuje vrijednost razmjene u banci vremena. Uz to, zvuči skoro kao euro.
Dakle, koliko ura imate?“
