Tko domaću modu zaista dovodi na svjetsku razinu?

U posljednjih nekoliko tjedana na raznim lokacijama u Zagrebu i uz obilje medijske pažnje izdogađale su se manifestacije koje se nadobudno nazivaju vrhom domaće mode, nastanjujući glavne trgove, paviljone, shopping centre… One neminovno uključuju starlete i vojsku djece koja se nezasluženo nazivaju modnim ekspertima, zahvaljujući jednako frivolnim medijima koji takvu simulaciju javnosti kontinuirano nameću prezentirajući domaću modu kao nešto što je sada poželjno, trendovski, “urbano”, dio žuđenog stila života.

Osim nepoznavanja osnovnih pravila krojenja, neuredno produciranih komada odjeće koji se diče „unikatnošću“, dodatnu tragičnost potenciraju i njihove cijene koje primjerice, iznose jednu plaću radnice Kamenskog. Naravno, teško je (nemoguće) očekivati da će moda imati taj socijalno osviješten trenutak, ali nažalost, ona u Hrvata trenutačno nema niti obraza da se suzdrži od  kopiranja i plagiranja.

No iza svih industrija, sajmova, tjedana, pa unatoč i rijetkom trenutku u kojem se pojavi svježina i prkos u razmišljanju onog što odjeća jest (daleko od raznih moda i trendova), ostaje gorak okus u ustima. Glorificiranje prosječnosti i površnosti ono je što uistinu ispliva na površinu od jednog do drugog domaćeg tjedna mode.

Što to odjeća jest, a da nisu minice i šljokice, krpeno cvijeće i beskonačne varijacije na temu epoksi-pleksi nakita, a da nisu pevaljke i zamorni, samopromociji skloni blogeri, pokazuje ona jedna struja koja je obično tiša, samozatajna i oko koje se treba malo potruditi.

Je li to neka kleta sudba panonskoga blata da ne dopušta da sve ono drugačije, promišljenije i procesualno dobije više pozornosti, ali i priznanja, ili valjda tako mora biti kako bi i dalje one ostale drugačije, promišljenije i procesualne, teško je reći. Kompromisi koji se rade kako bi se zadovoljila komercijalna isplativost tog segmenta produkt dizajna i dosljednost sebi i svojoj poetici, tek rijetkima pođu za rukom.

Svakako, pred nama je tjedan u kojemu predlažemo nekoliko „modnih“ događanja koji malo radikalnije preispituju temeljna pitanja i značenje odjeće, njegovu fenomenološku, funkcionalnu i sociološku ulogu. Slučajnost ili ne, mjesto događanja svih tih događanja nisu komercijalni prostori, već galerije. Unatoč (realnom) prigovoru za elitizam, upravo zbog galerije kao locusa koji možda modi uzima njezinu životnost, činjenica je da je zasad jedino tamo moguće vidjeti avangardnije pomake u domaćim modnim okvirima.

Tako preporučamo da sutra, 22.svibnja u 20h, u HDD-u nikako ne propustite samostalnu izložbu Patrizie Done, pod nazivom  FILIGRANE – ROBE DE COLLANT. Dizajnerica i umjetnica, Patrizia svoje modne projekte započinje i kao istraživanje i eksperiment, pa se tako i njen studio naziva Laboratorio Dona. Gotovo da je moguće iščitati utjecaje Duchampove estetike u njenim delikatnim haljinama napravljenim od industrijskih najlonski, otkrivajući njihov skriveni potencijal.

Tu su i kompleksni mehanički objekti, poput starih Remington pisaćih mašina koje reciklira i reinterpretira u začudnim kombinacijama. U HDD galeriji autorica predstavlja novu/staru kolekciju FILIGRANE – ROBE DE COLLANT, projekt započet još za vrijeme studija na Willem de Kooning Academie u Rotterdamu, ali tek sada realiziran u cijelosti. Koncept kolekcije temeljen je na pedantnom recikliranju i redizajniranju postojećih odjevnih predmeta, a intervju koji smo s umjetnicom radili prije nekoliko mjeseci, možete pročitati ovdje.

U srijedu, 23.svibnja u 20h,  u Galeriji Nest otvara se izložba javnosti poznatijih i komercijalno odlično izbalansiranih I-GLI, studiju koji djeluje još od 1997. godine.  Za njihovu najnoviju izložbu ‘Krug‘, arhitekt Saša Begović je napisao: ”Suha matematička definicija Kruga prva mi je pala na pamet kada sam vidio novi projekt Studija I-GLE. Prvi pogled na osnovne modele je imao matematičku apstraktnost i preciznost. Uz uvijek prisutni istraživački duh u njihovom izričaju, znao sam da je isto tako prisutna i funkcionalna pragmatičnost. Zato me nije iznenadilo da su uspjele pretvoriti apstraktni model u nosivi odjevni predmet, a koji se može izložiti i u galeriji.”

Na kraju, ali ne manje važna, u ULUPUH-u se već desetak dana održava odlična izložba „Modni genotip“. Riječ je o možda jednom od boljih pregleda domaćih modnih istaka koji su se iskristalizirali kroz ULUPUH-ovu Sekciju za oblikovanje odijevanja, a kustoski koncept potpisuje Ana Lendvaj.

Vrlo jednostavno, izložba demonstrira nepostojanje granice između mode i umjetnosti, skulpture koja svojim tehničkim i konceptualnim dosezima propituje ponajviše ulogu i mogućnosti tkanine, a potom i tijela. „Modni genotip“ iz naslova izložbe, po riječima Lendvaj, sažima njihova osobna iskustva, odnosno radove koji  najbolje demonstriraju „modul“ njihove oblikovne poetike. Izlažu: Matea Banoža Blažević, Boudoir (Martina Čičko Karapetrić i Morana Saračević), Branka Donassy, Nada Došen, Jadranka Hlupić Dujmušić, Ruža Hodak, I-gle (Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović), Sanja Jakupec, Nataša Jeletić, Oliver Jularić, Karaka design (Vesna Karuza i Senija Radić), Davor Klarić, Marija Koprtla, Vesna Kovačić Novak, Alida Mezić, Dženisa Pecotić, Ana Rajić, Milena Rogulj, Renata Svetić, Kristina Šepetavc, Snježana Vego, Ante Tonči Vladislavić.

Izložbu možete pogledati do četvrtka, 24. svibnja.