
Prošli tjedan je u velikogoričkoj Galeriji Galženica na izložbi Finale 2012! dodijeljena jedanaesta Nagrada Radoslav Putar. Finalisti/ce u dobi do 35 godina su ove godine bili autorski tim Pavić/Vojnić, Vida Guzmić, Hrvoje Hiršl te Miran Blažek, koji je odnio nagradu.
Žiri u sastavu Josip Baće (ALU, Zagreb), Ana Hušman (finalistica Nagrade Radoslav Putar 2011), umjetnik Igor Kuduz, Mladen Lučić, (Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula) te Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac, Zagreb), Blažeka je nagradio za njegov rad Monument.

Dobitnik Nagrade Radoslav Putar dobiva šestotjedni boravak na studijskom programu u New Yorku i samostalnu izložbu u Zagrebu u Galeriji Academia Moderna u kojoj djeluje Institut za suvremenu umjetnost zajedno s organizacijama Academia Moderna i Institutom za suvremenu arhitekturu.
Miran Blažek rođen je 1983. u Osijeku, diplomirao je 2006. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završio je postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, Slovenija, 2012. Izlaže od 2005., a samostalno od 2007. godine.

S Miranom smo napravili kratki online intervju, u formi Q&A, pa u nastavku pročitajte što kaže o nagradi i o svome radu.
Koja je tema tvog nagrađenog rada Monument?
Kao što naziv kaže, riječ je o spomeniku, slici koja «želi» biti spomenik ili spomenik koji «postaje» slika, a na kraju nije ni važno jer je riječ o situaciji. Ta situacija ima svoju nadogradnju u tehnici, odnosno načinu izvedbe gdje nanošenjem boje rukom u isto vrijeme trag ruke nestaje, na kraju nastaje monokromna površina. Tek na rubnim djelovima platna čitaju se anonimni tragovi ruku koji naglašavaju skulpturalni dio rada pošto se platno naslanja na zid, spomenik gubi oslonac.

Što je, po tvome mišljenju, rad komunicirao s žirijem?
Zaista teško mi je reći, mogao bih pričati o atmosferi koja je vladala prilikom prezentacije rada, ali nekako se nadam da je rad djelovao na onoj univerzalnoj arhetipskoj osnovi kojom se i bavi, što naravno nije nužno. Polje monokroma i situacija, koliko s moje strane bili osmišljeni, startna su pozicija za slobodnu interpretaciju situacije.
Koliko u svom radu polaziš od vlastite slikarske pozicije, odnosno koliko tvoji radovi propituju ulogu slikarstva danas/ uopće?
Ovim radovima upravo sam se pokušao udaljiti od takve uloge slikarstva. Je li slikarstvo samo nanošenje boje na dvodimenzionalnu podlogu? Zanima me svijet slike, odnosno vizualne interpretacije svijeta kao slike, simbola.

Što danas mladom umjetniku znači Putar, može li on biti stvarna odskočna daska za punu afirmaciju?
Mogu reći što znači meni, osjećaj izvrsnosti i krajnje profesionalnosti u cijelom procesu, gdje na kraju nemate izbora nego se izložiti i nadati se da ste zadovoljili kriterije. Nagradu Putar pratim dugo vremena i osobno je smatram projektom koji njeguje strast umjetnika za eksperimentom.
Imaš li neka očekivanja od nagrade i boravka u New Yorku?
Očekivanja nisam imao, ali sva moja nadanja su i više nego ostvarena. Sam ulazak u finale vrhunski je osjećaj, pogotovo kada svi finalisti postave svoje radove. New York djeluje kao nestvaran svijet i nadam se da ću doživjeti njegovu stvarnost te, naravno, iskoristiti to iskustvo za osobnu nadogradnju.

Koliko su potrebni kompromisi u suvremenoj umjetnosti danas, s obzirom na tržišnu isplativost?
Koliko znam, u Hrvatskoj mnogi mladi umjetnici «odrađuju» posao kako bi se mogli baviti svojim radom.


