Kako poboljšati prostore za učenje u siromašnim područjima
Na koji način udruživanje znanja mladih studenata arhitekture i dizajna može pridonijeti efikasnom poboljšanju obrazovanja u socijalno i ekonomsko zaostalim ruralnim dijelovima Hrvatske, pokazalo se ovoga vikenda na radionici održanoj na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Predavanjem arhitekta Carlosa Valasqueza o radu UNICEF-a u odnosu na uvjete za učenje, održanom u četvrtak 24. listopada, započela je radionica „Prostori učenja u tranziciji“, koja je trajala do nedjelje 27. listopada, kada je zaključena predstavljanjem prijedloga studenata arhitekture i dizajna.
Teško socijalno i ekonomsko stanje u mnogim ruralnim dijelovima Hrvatske izravna je posljedica Domovinskog rata, ekonomske krize, iseljavanja mlađe populacije. Urbanizacijom većih gradskih područja brojne male općine i njihove obrazovne ustanove ostaju u lošem stanju, čime se neminovno narušavaju uvjeti za normalnu edukaciju i socijalni razvoj djece u tim predjelima. Studenti su pod vodstvom mentora istraživali moguće arhitektonske i dizajnerske intervencije malog mjerila koje odgovaraju na specifične lokalne probleme, a potencijalno su primjenjive u sličnim situacijama. Studenti Arhitektonskog fakulteta i Studija dizajna trebali su doprinijeti prijedlozima mogućih poboljšanja prostora učenja i izvedivih rješenja. Cilj radionice je bio razvijanje dugoročne metode poboljšavanja prostora učenja, primjenjivih na postojeće školske zgrade malih hrvatskih općina, za koje je trebalo razviti niz arhitektonskih, komunikacijskih i dizajnerskih rješenja koja će biti moguće razvijati i adaptirati u nizu različitih situacija. To se ostvarivalo kroz oblikovanje i razvijanje inovativnih koncepata i rješenja koja bi trebala potaknuti obrazovni proces u postojećim prostorima te bi trajno služila lokalnim zajednicama u Hrvatskoj.
Tijekom četiri dana rad pet grupa studenata komentirali su nastavnici Arhitektonskog fakulteta i Studija dizajna u Zagrebu. Za ovu je radionicu izabrano pet područnih škola kao ogledni primjeri iz Požeško-slavonske županije. Rješenja trebaju biti provediva, jeftina, jednostavno izvediva i prilagodljiva. Svaka grupa reagirala je na stvarnu situaciju u pojedinoj školi te je istovremeno svoje odluke i rješenja koordinirala s drugim grupama. Riječ je o područnim školama Treštanovci, Tekić, Trapari, Toranj i Skenderovci, čiji kapacitet učenika varira od jednog do 18 učenika.
Voditelji i mentori ove radionice su bili Vanja Rister i Mia Roth-Čerina s Arhitektonskog fakulteta i Ivana Fabrio i Zlatko Kapetanović sa Studija dizajna. Supervizor cijele radionice bio je arhitekt Carlos Vasquez, koji od 2006. aktivno radi za UNICEF. Nedavno je završio dvomjesečnu misiju na Bliskom istoku, kojoj je bio cilj kreiranje valjanog školskog okruženja za djecu izbjeglice.
