Daje se na znanje!
Skoknimo načas iz današnjeg informacijama (pre)zasićenog života u ne tako pradavnu prošlost, u doba naših djedova. Prije 100 godina na ovim prostorima još nije bilo ni radija (Radio Zagreb je krenuo s radom 1926.) ni televizije (koja je startala 1956.) nego su jedina sredstva javnog priopćavanja bile novine i poneko plakatno mjesto, dok su se u selu u to doba informacije još uvijek širile usmenim putem ili preko kurira. Vjerojatno se bar neki od vas sjećaju poznatih scena iz filma „Salaš u Malome ritu“ u kojima za Drugog svjetskog rata kurir dobošem i uzvicima „Daje se na znanje! Es wird bekannt gegeben!“ najavljuje čitanje proglasa.
Bivše oglasno mjesto kinematografa u Tratinskoj sada koristi udruga Bacači sjenki
Utjecaj medija je tokom vremena bivao sve jači i jači, no još prije 30-tak godina, usprkos novinama, radiju i televiziji, oglasne su ploče bile vrlo važno sredstvo informiranja. Mnogo ljudi je kino program doznavalo iz oglasnih panoa na gradskim ulicama gdje su se nalazili i panoi gradskih kazališta koji su najavljivali predstave, panoi knjižnica koji su najavljivali tribine, muzeja koji su najavljivali izložbe, omladinskih klubova koji su najavljivali koncerte … a iza svih njih, koji su nudili ovakvu ili onakvu vrstu kulture, nalazio se još posljednji niz, niz panoa mjesnih zajednica i svih drugih javnih lokalnih institucija. Sve njih je krasio natpis i logo nadležne institucije, a obavijesti su bile raznoraznih stupnjeva važnosti, od obavijesti o izbornim mjestima ili regrutaciji pa do vatrogasnih zabava i cijepljenja pasa.
HNK, napušteno oglasno mjesto, Petrinjska
Tako je to bilo prije 30-tak godina. A danas?
Čini se da je vrijeme oglasnih panoa uglavnom prošlo. Umjesto oglasnih ploča na kojima su građani TRAŽILI informacije koje su im trebale, sada im institucije NUDE informacije internetskim i drugim kanalima. Poplava informacija rezultirala je „bijelim šumom“ na Internetu, TV-u, radiju, tiskovinama, velikim „bilboard“ i sličnim plakatima. Nekad su institucije koristile SVOJ oglasni prostor, dok danas plaćaju za oglašavanje na TUĐIM prostorima i jedini natpis koji ih krasi je onaj komercijalne agencije koja ih iznajmljuje. Zanimljivo, na zagrebačkom gradskom prostoru su se posljednjih godina pojavili i novi oglasni panoi, jednoobrazni, drveni – i bez imena, potpuno anonimni. Namijenjeni su „lokalnoj upotrebi“, oglasima o prodaji i kupnji stanova, pronalascima pasa, dječjim igraonicama i školskoj poduci …. i čini mi se da nisu u prevelikoj upotrebi. Istina, oglasa ima, ali pogledom do njih svrnu tek oni koji su nekim drugim poslom u prolazu. Davno su prošla vremena kad se zbog oglasnog panoa skretalo sa puta …
Novi oglasni pano na zagrebačkoj Knežiji
A što je sa starim zaboravljenim oglasnim sandučićima „sa imenom“? Na njima tek poneki urbani „ilegalac“ nalijepi oglas za kredite, hodočašće ili odvoz glomaznog otpada, dok većina miruje … čini se da su stupovi javne rasvjete i tramvajske nadstrešnice, kao mjesto „divljeg“ oglašavanja uz koje se mora proći, popularniji od njih.
Stari oglasni sanduci Mjesne zajednice
Tekst i fotografije:
