
Doživljaj ljeta nije potpun bez ljetnog kina. To je shvatio i Pavao Pavičić u svom romanu „Ljetno kino“ koji započinje upravo prologom o odnosu ljeta i ljetnog kina. Njihovu nerazdvojnu vezu autor ovako opisuje: “Objasnilo nam se da ljeto nije ništa drugo nego ljetno kino. Da se kino ne zove ljetno zato što se u njega ide ljeti, nego zato što se u njemu prikazuje ljeto samo.” Odlazak na otoke isto je takav. Otoci su ljeto, a i za one koji ne posjećuju otočka ljetna kina, ona su dio te atmosfere ljeta. Jer, kao što mirisi i zvukovi grada ulaze u film koji se prikazuje u otvorenom ljetnom kinu, tako i kino ulazi u grad. Večernja šetnja nekim mjestom na otoku nije potpuna bez zvukova filma iz obližnjeg ljetnog kina.
Korčula, ljetno kino danas
Potaknuti ovim razmišljanjem odlučili smo pogledati što je s ljetnim kinima na otocima danas. Njima se nitko nije sustavno bavio, a podatci o njima žive jedino u sjećanjima mještana. Ovisno o otoku, priča se da tradicija kinematografije postoji još od 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Prije Drugog svjetskog rata to su najčešće bile male privatne inicijative i putujuća kina. „Svoje zlatno doba doživjela su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća kada su, na državnu inicijativu, osnovani brojni zadružni centri“, objasnio nam je Ivan Ramljak, koji provodi projekt Mapiranje kinematografije Korčule te snima dokumentarac radnog naziva „Kino otok“, kojim istražuje odnos čovjeka i filma na ovim geografski izoliranim mjestima u vrijeme prije televizije i interneta, u vrijeme kada je kino bilo sve na svijetu. Otkriva nam i da su na otoku Korčuli postojala ljetna kina u Veloj Luci, Blatu, Žrnovu i Korčuli. Ljetno kino u Korčuli imalo je redoviti program do 2009. godine. Danas se u tom atraktivnom prostoru održavaju prikazi Moreške za turiste, Festival Marko Polo, heavy metal slušaone i jezz festivali. I premda se na stranicama HAVC-a može pročitati kako Korčula ima ljetno kino, u tom prostoru se najmanje događa film. Dolaskom DCP opreme u korčulansko kino ono je ostalo ograničeno na zatvoreni prostor. Inicijativa za oživljavanje ljetnog kina, smještenog uz same zidine grada Korčule, za sada je ograničena na jednokratni program, Kino Mediteran, koji na otoke dovodi filmove Festivala mediteranskog filma Split.
Jelsa, kino Jadran, premijera filma Lavanderman, istina ili mit,24.8.2010. , foto: Tomislav Gamulin
Alen Munitić iz Festivala mediteranskog filma Split otkriva nam probleme s kojima su se otočka kina susrela prilikom uvođenja novih digitalnih tehnologija. Hvalevrijedan proces digitalizacije kina na otocima je obuhvatio samo Korčulu, te su se ove godine ostala kina sa starom opremom susrela s problemom da im distributeri više nemaju što za ponuditi. Kino Mediteran tu uskače sa svojim festivalskim programom te su do sada, osim redovitog programa u zatvorenim kinima u Lastovu, Hvaru i Jelsi, uspostavili redoviti program i u nekim ljetnim kinima.
Ljetno kino Hvar, foto: Festival mediteranskog filma Split
Ljetno kino Jelsa, foto: Festival mediteranskog filma Split
Jedno takvo je i ljetno kino Komiža kojim upravlja gradska tvrtka Nautički centar Komiža. Ovdje smo naišli i na konkretne podatke o kinu. Ono se nalazi u zgradi memorijalnog centra koju je Stjepan Planić projektirao te koja je otvorena 1964. godine povodom dolaska Tita na otok. Ljetno kino ovdje smješteno može ugostiti i do 200 posjetitelja. Brigita Fiamengo iz Nautičkog centra nam nadalje objašnjava kako su tehnički nedostatak uspjeli okrenuti u nešto pozitivno. Neadekvatnost stare opreme, te nemogućnost nabave nove za potrebe digitalnog kina, riješili su nabavkom dobrog projektora i suradnjom s festivalima.
Stjepan Planić, Memorijalni centar Komiža – ljetno kino
Ljetno kino Hrid, Vis
Osim s Festivalom mediteranskog filma Split, surađuju i sa Zagreb Film Festivalom te distributerom Discovery te dovode pretežno filmove europske i nezavisne produkcije. Posjećenost projekcija pokazatelj je da kontinuirani interes za ovakvim programom postoji i u malim mjestima te je izvrstan primjer kako kina mogu funkcionirati i s kvalitetnim filmskim programom.
Ljetno kino, Komiža
Iako ne kao u zlatnom dobu kinematografije, pokazalo se da ljetna kina i danas pronalaze svoje mjesto u sveukupnoj slici ljeta. Ona su otvorena od kraja lipnja do polovice rujna, pa ako niste do sada, još stignete pogledati svoj ljetni film.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija