
Prošlo je više od mjesec dana od katastrofalnog potresa magnitude 8,9 stupnjeva po Richteru i tsunamija visine 10 metara koji su pogodili sjeveroistočnu obalu Japana. Da stvar bude još gora, potres je pogodio i nuklearnu elektranu Fukushima. Uslijedila je ozbiljna nuklearna kriza. Japanska nuklearna kriza i godišnjica katastrofe u Černobilu. Prema najnovijim procjenama, poginulo je 14.300 ljudi, a oko 12.000 se još vodi kao nestali. Mjesta poput Natorija gotovo su sravnjena sa zemljom. Procjenjuje se da je 500.000 ljudi ostalo bez domova. Tu se javio problem njihova kako privremenog tako i stalnog smještaja.

Couchsurfing.com, site preko kojeg mladi lako nalaze besplatan smještaj bilo gdje u svijetu, odmah nakon katastrofe organizirao je grupu koja je nekima pomogla naći privremeni dom. Nema podataka koliko je ljudi našlo utočište preko tog sitea. U svakom slučaju, za sve ostale vlada je organizirala privremena prihvatilišta, a neki su se arhitekti potrudili da ona budu što udobnija. O ulozi arhitekta u sličnim situacijama poput velike katastrofe na Haitiju već smo pisali ovdje i ovdje.
Japanski arhitekt Shigeru Ban, već poznat kako po svojim rješenjima za područja zahvaćena prirodnim katastrofama tako i po papirnatim konstrukcijama koje koristi u svom radu, sa svojim je studentima razvio sistem modularnih jedinica, čiji je trošak izgradnje minimalan, a brzina montaže maksimalna. Sistem se sastoji od papirnatih tuba tri različita dijametra. Najšire tube koriste se za stupove, srednje za grede i najuže za povezivanje. Bijelo platno učvršćuje se na okvir i tako nastaju odvojene jedinice unutar velikih prihvatilišta, najčešće sportskih dvorana. Uzimajući u obzir stres kroz koji su prošli ljudi koji su ostali bez domova i činjenicu da će dugo vremena provesti u pretrpanim prihvatilištima, arhitekt im pruža prostor relativne privatnosti u kojem mogu naći privremeno olakšanje.



Ban predlaže i izgradnju privremenih domova. Takvi se domovi najčešće i najlakše grade na ravnom terenu. Međutim, to nije slučaj u japanskoj zoni pogođenoj katastrofom. Zato arhitekt predlaže da se iskoriste, recikliraju, već postojeći standardni kontejneri za brodski prijevoz u troetažnim konstrukcijama rasporeda šahovnice. Kao neke od prednosti tog projekta arhitektu ističe: skraćeno razdoblje izgradnje s obzirom na to da se koriste već gotovi elementi; mogućnost izgradnje troetažnih objekata na uskim i kosim terenima te njihove dobre seizmičke performanse; raspored šahovnice ostavlja mogućnost formiranja životnog prostora između kontejnera; mogućnost da takva nastamba postane i stalni životni prostor.


Ex-Container Project još je jedan koji koristi standardne kontejnere za brodski prijevoz kao učinkovite privremene domove. Yasuta Yoshimura, arhitekt koji stoji iza tog projekta, već je radio s kontejnerima ISO standarda. Njegov projekt Bayside Marina Hotel u Yokohami iskustvo je na kojem gradi novi projekt. Uz prednosti privremenih domova od kontejnera koje je već naglasio Ban, Yoshimura naglašava i lakoću transporta tih prefabriciranih domova. Kako je standardni kontejnerski prijevoz uvriježen u cijelom svijetu, tvornička proizvodnja može se odvijati bilo gdje, a gotovi proizvod lako će se dovesti do svog odredišta. Isto tako, privremene domove prema zakonu treba ukloniti nakon dvije godine, što neće biti teško zbog njihove već spomenute karakteristike. Dalje, Yoshimura, kao i Ban, naglašava kvalitetu takvih domova koji lako mogu dobiti dozvolu da se nakon dvije godine nastave koristiti kao stalne nastambe. Za razliku od stambenih blokova koje nudi Ban, Ex-Container Project nudi obiteljske stambene jedinice od dva kontejnera u tri kombinacije. Standardna jedinica je prizemna, a čine je dva kontejnera spojena na dužim stranama. Dvokatnu jedinicu čine dva kontejnera, jedan postavljen na drugi. A jedinica koja ima najviše mogućnosti da se proglasi stalnom nastambom je standardna s razmakom između dva kontejnera.



Architecture for Humanity organizacija je koja od 1999. djeluje na području rekonstrukcije zona zahvaćenih prirodnim nepogodama. Od 2005. partner u obnovi zona im je Nike, s kojim su surađivali u Brazilu, Čileu, SAD-u, na Haitiju, pa i sada u Japanu. U suradnji s lokalnim arhitektima u Osaki i Kyotu rade na uklanjanju posljedica potresa i tsunamija u Sendaiju. Odmah nakon potresa osnovana je lokalna radna grupa koja se povezala s lokalnim organizacijama. U sljedeća dva mjeseca radit će se na dizajnu i razvoju projekta, konstrukcija se predviđa za razdoblje od prosinca 2011., a useljenje u nove objekte predviđeno je neposredno prije godišnjice nesreće.
Svi navedeni projekti još primaju donacije, pa ako već niste na neki način pomogli Japanu, ovo je prilika.
Disaster Relief Project (Shigeru Ban)
Tonči Kranjčević Batalić