Superkilen dio je četvrti Norrebro u Kopenhagenu koji ujedinuje čak 57 različitih kultura i narodnosti, s više tisuća ljudi koji tamo obitavaju. Stvoriti zajednički prostor koji će adekvatno uvažavati sve različitosti i pružiti mjesto susreta svim individuama, popriličan je urbani zahvat koji traži znatno promišljanje ne samo s arhitekstonskog i urbanističkog gledišta, već (možda i mnogo važnije) sociološkog i kulturološkog. Upravo su se takvog, pomalo nezahvalnog zadatka primile trenutačne superzvijezde iz ureda BIG, Superflex i TOPOTEK1, kako bi zajednički osmislili urbani park. Koliko zbog velikih imena koji sudjeluju u projektu, a koliko i zbog velikih troškova uloženih u izgradnju, od parka se očekivalo izuzetno mnogo. No rješenje je ponudilo lagano razočaravajuće plošno tretiranje područja između stambenih blokova, koristeći intenzivne tonove crvene boje. Veoma grafički pristup parka s obiljem nedefiniranih znakova djeluje poput dječjeg igrališta, dapače lagano koketira s kičem, ali niti u jednom trenutku ne daje nužnu dimenziju multukulturalnosti i zajedništva.
Projekt je od ljeta prošle godine u izgradnji, kada su navedene prakse dobile prvu nagradu, a u njega je utrošeno barem 13 milijuna eura. Sama četvrt Norrebro je 2008. započela s eksperimentalnim projektom smanjenja motornog prometa, proširivanjem biciklističkih i pješačkih staza. Posljedice su bile očekivane: broj biciklista i pješaka se znatno povećao, a neke ulice su pretvorene u jednosmjerne trake za autobuse. Stoga, kao nužnost se postavilo promišljanje čitave javne infrastrukture. Takva urbana transformacija postala je uzor svim većim gradovima u osmišljavanju humanijeg grada.
Projekt Superkilen trebao je nadopunuti viziju drugačije četvrti. Javni prostor sastojat će se od ukupno tri dijela: Crvenog, Crnog i Zelenog trga. Crveni trg predviđen je za različite sportove i društvene igre, Zeleni trg topografski pristupa tretiranju prostora i osmišljen je za druženje, dok je Crni (još nezapočet) mjesto buduće tržnice na otvorenom. Ipak, kritičari su se obrušili na potpuni izostanak „diskretnosti“ na koju se projekt u opisu poziva, te nekvalitetne materijale koji su korišteni pri izvedbi.
Hoće li ovaj park (zajedno s ostalim nedovršenim komponentama) zaista doprinijeti zajedništvu, odnosno demonstrirati utopijsku ulogu arhitekta za stvaranjem boljeg društva, vrijeme će pokazati.
O projektu više pogledajte ovdje.
