Intervju: Willem Jan Neutelings
Na ČIP Talksu gostovao je arhitekt Willem Jan Neutelings (1959.), koji zajedno s Michielom Riedijkom od 1992. godine u Rotterdamu vodi arhitektonski ured Neutelings Riedijk Architects.
Neutelings i Riedijk su svjetsku slavu stekli sa zgradom Sveučilišta u Utrechtu, Vatrogasnim domom u Maastrichtu, Centrom za izvedbene umjetnosti u Leuvenu, Prometnim fakultetom u Amsterdamu te kompleksom poreznog ureda u Apeldoornu. Njihov multimedijalni Institut za zvuk i sliku u Hilversumu, svojom avangardnom pojavnošću i fasadnim ekranima na kojima se projiciraju poznate slike s Nizozemske televizije, postao je privlačna turistička meta i omiljeno okupljalište lokalne zajednice.
*Shipping and Transport College, Rotterdam, Nizozemska
Razgovarala: Sanja Cvjetko Jerković
U svojoj knjizi Na poslu izjavili ste da je „projektiranje sinteza znanja, vještine i prisjećanja”. Kakva je uloga talenta?
– Ne vjerujem u talent. Mislim da se radi o nečemu što se uči. Više je riječ o sposobnosti reprodukcije, sposobnosti usvajanja vještine. Mislim da mozak liječnika funkcionira drugačije nego mozak arhitekta. To je stanje duha. Talent može biti sposobnost upravljanja brojnim vještinama, manipuliranja brojnim slikama, korištenja istih i proizvodnje optimalnog. Talent se odnosi na optimalno kod arhitekta.
Za vas je volumen/zgrada čvrsta, s masom i težinom, no riječ je i o gradskoj skulpturi. Kako spajate tu umjetničku sklonost sa zadanim programom?
– Ne, one podsjećaju na skulpturu, ali nisu skulpture. Mi nudimo nešto drugo, dodanu vrijednost. Najbitnija razlika između umjetnika i arhitekta je ta što umjetnik odgovara na nepostavljeno pitanje, a arhitekt odgovara na iznesene zahtjeve.
Ne mislite li da projektirajući i ispunjavajući program zapravo projektirate i oblikujete tu dodanu vrijednost? Kako biste to definirali?
– Naš posao započinje sa zadanim programom; moramo izraditi nešto novo. Usvajamo to kao nešto neizbježno. To je pitanje postizanja optimalnog, a ne pitanje umjetnosti. Ljudi plaćaju kartu samo da vide neku zgradu ili bolje rade jer im se sviđa radni prostor. Te se stvari u nekim segmentima mogu nazvati umjetničkima, ali ne umjetnošću.
*Central Tax office, Apeldoorm, Nizozemska
Koja sredstva obično koristite prilikom projektiranja? Na primjer, ističete presjek jer smatrate da je jedan od najboljih sredstava kontroliranja zgrade u procesu projektiranja. Što mislite o kompjuterskom projektiranju?
– To nema velik utjecaj na nas jer u uredu ne koristimo kompjutere za projektiranje, ne koristimo 3D. Koristimo modele jer se to pokazalo najboljim sredstvom za testiranje projekata prilikom projektiranja. Poput isprobavanja dok kuhate. Na taj način možemo ispitati mjerilo. Najprije izrađujemo modele, a zatim temeljem njih izrađujemo crteže. Presjek je veoma važan jer arhitekturu nije uvijek moguće kontrolirati kroz plan. Previše arhitekture počiva na planovima. Usmjeravajući presjek dobivamo različita rješenja, razmišljamo drugačije. Osim toga, iz presjeka vidimo pročelje.
Kako gledate na izjavu da budućnost pripada elektronskoj ikonografiji? S porukom koja se stalno mijenja.
– Prema mojem mišljenju, zgrade se grade da bi trajale. Ne postoje elektronske zgrade. Morate živjeti u kući.
Vaš je pristup vrlo kompozicijski.
– Mihael je studirao kod Alda Rossija. Rossi je veoma na nas utjecao. To mnogo govori…
Prema vama, urbanistički plan počinje u sredini, a rubovi i granice dolaze na kraju. Kako je to povezano s mobilnošću i komunikacijom koje nose neki teritorij?
– Smatramo da je urbanistički plan kompozicijski problem, način organiziranja stvari, a ne tijek programa ili mobilnosti. Mobilnost se mijenja s vremenom. Prometna cesta može postati pješačka zona. Bit je u kompoziciji volumena. Praznine se mogu definirati kompozicijom te profilom volumena.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
Kako planirate javna područja u svojim građevinama? Jesu li sadržana u udubinama i prazninama, izražavaju li neizrečeno, poput Cageovih tišina? Hoće li u budućnosti javnu sferu utjelovljavati atriji koji će pokrivati više od 51 posto volumena zgrade, kao što je Koolhas predvidio?
– Ne, ne bih rekao. Mislim da je stvar daleko složenija. Cinično bi bilo misliti da se ljudi mogu poistovjetiti s nečim općenitim. Smatram da ljudi zavređuju nešto visoke kvalitete.
Smatrate li svoju arhitekturu izdržljivom arhitekturom? Mnogi arhitekti govore o prolaznosti zgrada.
– Besmislica. Kada projektiramo građevinu, smatramo da mora ondje stajati barem sljedećih 500 godina. Najtrajnije zgrade su one skupe. Piramide postoje već 5000 godina. Trajnost leži u strukturi. Ako izradite urbanistički plan koji predviđa građevine prilagodljive različitim vremenima i životnim stilovima, to je garancija da ćete je moći koristiti dugo vremena. Smatram da se zbog nedostatka prave arhitekture i pravog urbanističkog planiranja mnoge stvari smatraju prolaznima.
Od svih zgrada koje ste izgradili koja vas je najviše iznenadila u svojem kasnijem životu?
– Naše nas zgrade ne iznenađuju. Kada projektiram, uvijek se osjećam kao skladatelj koji čita sve note i čuje simfoniju. Jednako tako kada vidim crteže, mogu vidjeti zgradu.
Ako je ljudi koriste drugačije od planiranog, to nije problem jer se sve naše građevine mogu prilagoditi različitim uporabama. To ne mijenja samu građevinu. Na primjer, jedna naša tiskara sada je crkva.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
Bi li zaista tekstura pročelja uvijek trebala odgovarati fizičkoj prirodi zgrade, kao što navodite u svojoj knjizi?
– Ne. Ona treba naglašavati njezinu prirodu, no može izražavati i kulturne ideje. Mora imati veze s konačnom idejom o zgradi.
Kontekst – za vas je to koncept. Koliko utječe na vaše projekte? Savjetovali ste da lokaciju pogledamo tek nakon provedbe preliminarnih studija i izrade prvih nacrta.
– Kontekst je nešto što postoji i bez ljudi. Kontekst je arhitektova interpretacija. To je čitanje, no ne objektivno. To je uvijek konstrukt. Uzimamo u obzir širi kontekst, poput Nollijevih karata. No dakako, postoje različiti konteksti, poput političkog, kulturnog, ekonomskog… Onaj koji mi gradimo je arhitektonski. Smatramo da možemo napraviti nešto, a da ne vidimo lokaciju, proučavanjem postojećih podataka. Poput liječnika koji ne vidi vaše tijelo, ali proučavajući informacije može utvrditi je li s vama sve u redu. Naše analize nisu toliko objektivne. Kao drugo, smatramo da mnogo *** na gradilištu na nas mogu utjecati brojni detalji koji će nestati.
Proučavate li uvijek standardne materijale?
– Prikupljamo sve do čega možemo doći. Ne samo ono što je na zemlji, već i ono što je pod zemljom, tijek ljudi, vodu, magnetska polja, no i povijest, kako bismo razumjeli povijesni kontekst.
Zato i ne radimo u Kini ili Dubaiju jer ne razumijemo kontekst. Nikada ne bismo radili u situaciji gdje ne možemo s naručiteljem razgovarati bez prevoditelja.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
