
Jedan od najučestalijih problema izgradnje obiteljskih kuća i formiranja njihovih popratnih vrtnih i dvorišnih prostora u japanskim su gradovima zasigurno minimalne površine parcela na kojima objekti niču. Slijedom takvih ulaznih parametara, brojni tamošnji arhitektonski uredi dodatno se angažiraju pri osmišljavanju koncepata te prostorne dispozicije kuća kako bi na neki način novonastalom objektu pružili potrebno zelenilo, bilo kakvu varijaciju vrta, odnosno otvorenih dnevnih prostora. O primjeru uklapanja takvih sadržaja u formu kuće interpretiranih u projektu Suppose Design Office-a već smo ovdje pisali, a sada vam predstavljamo kuću Between u gradu Takarazuka, gdje je arhitektonski ured Katsuhiro Miyamoto & Associates dao svoju viziju rješavanja nemogućnosti realizacije otvorenih prostora na parceli prizemlja lokacije objekta.

Arhitekti su takozvani vrt, odnosno dvorište kuće podigli na središnji kat građevine, između dviju stambenih etaža (prizemne roditeljske etaže i najviše etaže za djecu i unuke). Tako su formirali prostorni sendvič katova, gdje središnji sloj „sendviča“ postaje zona manjih tlocrtnih dimenzija u koju je smještena pripadajuća kuhinja koja se programatski prelijeva na prostor eksterijera, a površina terase koja je okružuje izlazi iz tlocrtne forme donjeg i gornjeg kata stvarajući prostranu palubu.

Oko ekstendirane terase postavljena je zaštitna mreža, čija je glavna svrha reguliranje dometa rekvizita kao posljedice čestih baseball treninga unuka vlasnika kuće. Po rubu drvene palube središnjeg kata postavljeni su pitari s biljkama, koji se uredno navodnjavaju zbog pozicije isturene u odnosu na završetak gornje etaže. Područje terase „između“ stambenih jedinica roditelja i djece te njihove djece postaje dnevni prostor igre, blagovanja i odmora.








Fotografije: Katsuhiro Miyamoto & Associates