Kinezi Austrijancima maznuli alpski gradić
Predviđa se da će se u Kini do 2020. godine čak 400 milijuna ljudi preseliti iz ruralnih sredina u urbana područja, što će potaknuti gradnju barem 3000 novih gradova. Kao vodeća svjetska ekonomska velesila Kina danas štiti privatno vlasništvo i potiče tržište nekretnina pa nova naselja niču svakodnevno. Posebno je zanimljiv fenomen naselja koja kopiraju europsku arhitekturu, i to doslovno. Najnoviji projekt u jugoistočnoj pokrajini Guangdong preslikava Hallstatt iz austrijskih Alpa, čak i slikovito jezero na kojem se smjestio gradić.
Ono što je izazvalo najviše negodovanja među stanovnicima tog idiličnog alpskog naselja i njegovih gradskih vlasti je činjenica da su kineski investitori i njihovi arhitekti sve radili njima iza leđa. To seoce godišnje posjeti oko 800.000 turista koji fotografiraju svaki njegov kutak. Nitko nije ni sumnjao da se među njima kriju i špijuni koji su godinama fotografirali Hallstatt i koji će po fotografijama napraviti doslovnu rekonstrukciju njihova gradića. Gradonačelnik Hallstatta Alexander Scheutz doznao je za ovaj projekt kada su ga investitori kontaktirali s ciljem stvaranja partnerstva među gradovima. Međutim, pravo je iznenađenje uslijedilo naknadno kada je saznao da je projekt već u uznapredovaloj fazi. S obzirom na to da je mjesto pod zaštitom UNESCO-a, gradonačelnik je obavijestio nadležne o kineskom projektu. Oglasio se Hans-Jörg Kaiser iz austrijskog ICOMOS-a – nacionalnog odbora za zaštitu spomenika – i pojasnio da se cijela situacija pravno tek mora sagledati. Teoretski je dopušteno graditi nove objekte po fotografijama, no precizne mjere mogu se uzimati samo uz dozvolu vlasnika. Investitori, kineska tvrtka Minmetals Land, pak tvrde da njihova namjera nikada nije ni bila doslovno kopirati Hallstatt i da spora oko intelektualnog vlasništva ne može ni biti.
Ipak, usprkos nelagodi koju mnogi stanovnici Hallstatta osjećaju pri pomisli na kloniranje njihovih domova u Kini, u tome vide i neke prednosti, posebno turističkog karaktera. Vjeruju da će im to napraviti dobru reklamu na kineskom tržištu, a azijski turisti veliki su izvor prihoda za Hallstatt koji živi pretežno od turizma.
Hallstatt nije prvi primjer uvoza europske arhitekture i urbanizma u Kinu. Od kolonijalne povijesti preko komunizma Kina je imala konfliktne odnose sa Zapadom. U 19. st. nad četvrtima Šangaja koncesiju su imale europske imperijalne velesile, što se odrazilo i na arhitekturu grada. Arhitektura u povijesti nametnuta kao znak podređenosti Kine zapadnim kolonizatorima danas isplivava kao trauma suvremenog kineskog društva. U zadnjem desetljeću nikla su mnoga naselja po uzoru na europska mjesta upravo u okolici Šangaja. Kineski Anting izgrađen je po uzoru na njemački grad s arhitekturom u stilu Bauhausa i fontanom sa skulpturama Goethea i Schillera. Chengdu British Town napravljen je po uzoru na engleski Dorchester, a nakon njega je izgrađen i Thames Town s katedralom koja neodoljivo podsjeća na onu u Bristolu. Nordic Town oponaša skandinavske modele stanovanja, Barcelona Town donosi model rambli, a Italian Town izgrađen je po uzoru na Veneciju.
Kritičari takvim naseljima zamjeraju da su tematski parkovi za nostalgične europske iseljenike i bogate Kineze s novcem i europskim težnjama, ali njihovi razmjeri (neka od ovih naselja predviđena su za 100.000 stanovnika) govore da ih Kinezi ne doživljavaju tako. Oni ih vide kao stvarna i živa naselja po mjeri čovjeka. Ipak, tražeći modele naselja u europskoj povijesti, a ne u vlastitoj civilizaciji, Kinezi, vjerojatno i ne razmišljajući, sami nastavljaju nekada nametnuti im proces kolonizacije.
Tonči Kranjčević Batalić
