Krajnji racionalizam ili slavlje brutalizma?

Danas vam predstavljamo projekt  švicarskog arhitekta Valeria Olgiatia, oko kojeg će se vjerojatno razviti različite polemike- bilo u smjeru potpunog odbijanja estetike projekta kao posve nehumanog ili potpunog sviđanja kao suvremenog odgovora na postojeći kontekst.

U svakom slučaju, Auditorij Plantahof nikoga ne bi trebao ostaviti ravnodušnim. Smješten unutar kompleksa poljoprivredne škole, auditorij zajedno s okolnim građevnama formira novi centralni trg, ističući beton kao svoje glavno gradbeno sredstvo. Upravo dominacija betona u oblikovanju fasade zgrade nameće sličnost sa silosom, referirajući se na estetiku hladnog pragmatizma i racionalizma protestantske Švicarske, podređujući eventualnu funkcionalnost estetici brutalizma. Nakošeni krov s vanjske strane maksimalno naglašava geometrijju, kontrastirajući horizontalno postavljenim betonskim trakama na unutarnjoj fasadi. Unutarnji prostor leži u polusvjetlu koje dopire iz dva nasuprot postavljena velika  prozora, omogućujući  korisnicima pogled na krajolik i trg. Sama struktura kombinira snažno ustrajanje na strogoj, uokvirenoj kompoziciji te čvrstu konstrukciju.

Je li riječ o prostoru koji se izdiže svojim promišljanjem betona, uklanjajući suvišno i naglašavajući sa ili dehumaniziranom spomeniku betonu, procijenite sami.

Više o arhitektu Valeriu Olgiatiu pogledajte ovdje