Řrestad je zona istočno od Kopenhagena koja se trebala razviti u snažan urbani prostor, nazivan i najvećim raskrižjem u Skandinaviji, zahvaljujući proširenoj mreži javnog prijevoza koja bi to područje povezivala s centrom grada, aerodromom ali i susjednim Malmom u Švedskoj. Tako zamišljena međunarodna metropolitanska zona trebala je biti realizirana kroz javno-privatno partnerstvo. Ograđujući se od stava da javno-privatno partnerstvo ne može biti uspješno, ili da bi javne investicije same po sebi bile bolje, Lea Olsson i Jan Loarakker u istraživanju za Odsjek za stanovanje i urbanizam škole za arhitekturu Architectual Association razotkrivaju što je pošlo po zlu u Řrestadu. S obzirom da danas, posebno na području Europe, u svom urbanom planiranju gradovi koriste iste alate i modele, autori tvrde da ovaj slučaj ukazuje i na greške koje se rade u mnogim drugim europskim gradovima
Prije svega Olsson i Loarakker naglašavaju da je Řrestad odraz promjene odnosa države prema planiranju grada, koja sada radi u sprezi s privatnim investitorima, a lošu kvalitetu javnog prostora pojašnjavaju kroz dvije velike, međusobno povezane investicije koje su odredile ovaj projekt. Jedan je metro, infrastruktura koju je na sebe preuzeo javni sektor te koja je trebala donijeti vrijednost ovom području, vrijednost koja ju je trebala financirati kroz prodaju okolnih zemljišta jakim multinacionalnim, dakle privatnim kompanijama. Međutim, dogodilo se da razvoj metroa nije išao kako se predviđalo. Budžet je bio prekoračen, a zemljišta uz liniju nisu se prodavala kako je predviđeno. Umjesto realziacije naselja po predviđenom planu, da bi se izvukli iz dugova, Řrestad Development Corporation koja provodi projekt (korporacija je u vlasništvu grada Kopenhagena i Ministarstva financija Danske), dozvoljava gradnju ogromnog shopping centra – Fields na najatraktivnijoj centralnoj parceli Řrestada.
Ovo je druga, privatna investicija, koju autori teksta vide kao simbol okretanja države prema tržišno vođenom urbanizmu. Najveći shopping centar u Danskoj, izgrađen usprkos odredbi koja zabranjuje gradnju ovakvih centara s ciljem zaštite lokalnog tržišta te usprkos činjenici da je zona Řrestada zaštićen nacionalni park, činjenici koja je posebno pokrenula civilno društvo prilikom gradnje Fieldsa, tako je uništio svaku priliku da se u Řrestadu formira kvalitetan urbani život i da zažive javni prostori. Osim shopping centra koji privlači veliki broj ljudi, gradski trgovi Řrestada danas ostaju prazni su po cijele dane, a veliki broj izgrađenih stanova i ureda zijapi prazno jer ih nitko ne želi kupiti ili iznajmiti. Od ovakvog projekta, zaključuju autori, ne profitira ni privatni ni javni sektor.
Glavnu pogrešku u ovom javno-privatnom partnerstvu Olsson i Loarakker vide u nepoštivanju treće strane, tj. civilnog sektora. Iako je Danaska država s jakim civilnim sektorom i razvijenim sistemom participacije na lokalnom nivou, proglasivši ovaj projekt od nacionalne, ali i međunarodne važnosti, te vođena velikim kapitalom, država je u ovom slučaju isključila zajednicu, bilo po pitanju zaštite okoliša bilo po pitanju potreba malog čovjeka. Rezultat tog isključivanja loš je imidž projekta u javnosti: Kad se na taj imidž nadoveže loš potez prepuštanja centralne parcele shopping centru rezultat je potpuni nedostatak javnog života nove urbane zone, ako se prostor bez javnog života uopće više i može nazivati urbanom zonom.
Na kraju teksta u kojem Loarakker sažima istraživanje za portal, otvara se i pitanje uloge arhitekata u ovakvim projektima, posebno s obzirom da je arhitektonska praksa zahvaljujući velikim investitorima ovdje ostvarila neka od svojih ikoničkih djela. Trebaju li arhitekti raditi u sprezi s privatnim investitorima koji im omogućuju da razviju svoje ideje do maksimuma ili se pak ograničiti na ulogu arhitekta u društvu te graditi vrijednosti struke na prostorima i zgradama koje dugotrajno oplemenjuju gradove. Naći odgovor na ovo pitanje u neizvjesnom odnosu javno-privatnog partnerstva ključno je želimo li kvalitetno urbano okružje u budućnosti.
Ovom prilikom najavljujemo i konferenciju koja potiče dijalog struke i znanosti o ulozi arhitekture i dizajna u vrijeme transformacije države blagostanja a održava se u Kopenhagenu 26. rujna. Više o tome pogledajte na njihovim stranicama.